»Znala sam da činim pravu stvar, ono što Bog želi od mene«

Scenarij koji je mnoge podsjetio na Georgea Orwella u čijem se kultnom romanu »1984.« pojavljuje pojam »misaonoga zločina« dogodio se početkom prosinca 2022. dok je Isabel Vaughan-Spruce stajala na ulici. Prišao joj je policajac i pitao je protestira li protiv nečega. Kada je odgovorila niječno, pitao ju je moli li u sebi. Odgovorila je da, među ostalim, moli. Uhićena je i odvedena u policijsku postaju. Naime, pet je općina u Velikoj Britaniji donijelo propise prema kojima se tiha molitva i savjetovanje u radijusu od 150 metara oko centara za pobačaj smatra narušavanjem javnoga reda i mira. Lokalni sud oslobodio ju je svih optužaba, međutim 5. ožujka 2023. ponovno je uhićena – tri dana nakon što je britanski parlament izglasao Zakon o javnom redu, uvodeći time tzv. »tampon-zone« – službeno »zone sigurna pristupa« oko centara za pobačaj. O tome su slučaju izvijestili brojni mediji diljem svijeta te su se napokon, iako nevoljko, kako kaže Isabel Vaughan-Spruce, o tome oglasili i britanski BBC i CNN.

Nadrealna prilika za svjedočanstvo

»Uhićena sam nakon što sam rekla da sam, među ostalim, molila u sebi. U policijskoj su me postaji pitali za što točno molim i o čemu sam bila razmišljala. Zastrašujuća je činjenica da su me to uopće pitali. Iako sam oslobođena krivnje, takvo što nije se trebalo dogoditi, naime da proces postane kazna. Ljudi su sada u strahu da bi se to i njima moglo dogoditi.«

Opisala je iskustvo procesa kao nadrealno. Osjećala je nevjericu i čuđenje. »Istodobno sam osjećala neku vrstu mira. Znala sam da činim pravu stvar, ono što Bog želi od mene. Sjećam se da sam isti taj osjećaj imala kada sam prvi put došla bdjeti uz centar za pobačaje. Bio je to prvi takav centar u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nisam mogla vjerovati da se ondje godišnje izvrši 10 000 pobačaja, no imala sam golem osjećaj mira. Kada su me uhitili, pretražili su me na ulici, zadržali na ispitivanju, zatvorili u ćeliju te pustili uz jamčevinu. Ništa od toga nisam prije iskusila. Sve to bilo mi je čudno, no osjećala sam Božju prisutnost, možda stoga što je mnogo ljudi molilo za mene. Čak i ljudi koji ne dijele sa mnom ista uvjerenja. To me doista dirnulo.«

»Za koga molim?«

»Kada su me pitali o čemu sam razmišljala i za što sam molila, dio mene bio je ogorčen takvim pitanjem jer mislim da policija nema to pravo znati. Međutim, rekla sam im da molim za osobe poput moje prijateljice Amy koja je bila silovana i ostala trudna, pod pritiskom je napravila pobačaj i to teško požalila. Također, molila sam za osobe poput djevojke Natalije koja je u adolescentskim godinama napravila pobačaj kod kuće te je vidjela svoje dijete u toaletu, što joj je bila velika trauma. Također, rekla sam da molim za drugu dragu ženu Chirsty koja je također uzela tablete za pobačaj, sama pobacila dijete kod kuće i vidjela prizor koji je opisala kao scenu iz horora. Imala sam prilike s policijom podijeliti poruku da se pobačajem ne gube samo životi djece, nego se teško povrjeđuju žene.« Da su te žene imale nekoga tko bi im pružio potporu i ponudio drugu opciju, možda ne bi to bile učinile i prošle traumu koja je ostavila trag u njihovu životu, napomenula je. »Iz svega toga naučila sam da ponekad podcjenjujemo snagu molitve. Ponekad možda mislimo da nema učinka, no može nas ohrabriti činjenica da se ulažu toliki napori da bi se ušutkale bezglasne molitve.«

pobačaj

»Tampon-zone« – cenzura zvana »sigurni pristup«

»Doista me zabrinjava novi zakon, no zabrinjavaju me i zakoni koji već postoje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ljudi se pitaju što bi moglo biti sljedeće. Propisi koji stvaraju ‘tampon-zone’ u najmanje pet centara za pobačaj u zemlji specifično navode bezglasnu molitvu i savjetovanje kao zabranjene oko centara za pobačaj. Toliko je ljudi kontaktiralo sa mnom govoreći da su zabrinuti ne samo iz perspektive za život, ne iz vjerske perspektive, nego iz perspektive slobode govora i mišljenja. Čini mi se nezdravim uopće razgovarati o tome da u javnosti ne smijemo misliti ono što želimo. Mnogi su to nazvali orwellovskim; uvijek je postojala neka granica onoga što se smije reći, ali ne i onoga što se smije misliti. To je posebno zabrinjavajuće za žene koje razmišljaju o pobačaju. Već dvadeset godina razgovaram s njima i susrela sam stotine žena i parova; toliko njih ne razmišlja o pobačaju kao nečem što se podrazumijeva, nego jednostavno osjećaju da nemaju drugoga izbora. Mnoge su žene ispunjene strahom jer se bore s financijama, teškoćama u vezi, ponekad su pod pritiskom ili prisilom. Mi im jednostavno želimo ponuditi alternativu.«

Klizava kosina na djelu

Komentirajući novi zakon, sugovornica je pojasnila da on donosi opasnost od porasta podjela i netolerancije. Kao da se protivnici inicijative »40 dana za život« sada osjećaju više ohrabreni za napade. »Volonteri koji su prije molili uz centre za pobačaj sada to čine pri kraju ulice, izvan tampon-zone, uz katoličku crkvu. Neki ih žele i odatle maknuti, osjećaju da imaju pravo na taj vrlo netolerantan odnos, a društvo zakonom to upravo potiče.« Predviđa da će takvi potezi dovesti do toga da se jedni još više bore za slobodu misli i molitve ili savjetovanja drugih, a drugi će željeti ušutkati svako stajalište drukčije od njihova.

nožice

Zastrašivanje i uznemiravanje?

Često se u manipulativnim medijima, uključujući hrvatske, čuju optužbe da molitelji zastrašuju i uznemiruju žene. Sugovornica je istaknula da je najbolje doći i promatrati volontere Inicijative, a ne slijepo vjerovati iskrivljenoj ili potpuno lažnoj slici u medijima. »Da je bilo ikakva uznemiravanja i maltretiranja, to bi se znalo tijekom ovih 20 godina. Naposljetku, postoje zakoni koji to zabranjuju. Pokret za život, posebice u Velikoj Britaniji, vrlo je miroljubiv. Ne dopuštamo uporabu riječi poput ‘ubojstvo’ ili ‘ubojica’, svjesni smo da moramo biti obzirni prema osobama koje razmišljaju o pobačaju ili su napravile pobačaj.

Međutim, iako smo mi miroljubiv pokret, doživjeli smo mnogo agresije: fizički su nas napadali, psovali i polijevali, otuđivali su nam imovinu. Postavlja se pitanje kamo vodi tlačenje onih koji miroljubivo dijele svoje ideje.«

Protiv takva zakona čak i političari koji su »za izbor«

Poznato je da Ujedinjeno Kraljevstvo sebe razumije kao društvo utemeljeno na slobodi. Barunica Fox, koja je pobornica slobode izbora, protivila se prijedlogu spornoga zakona u parlamentu. Javnu je pozornost privukao njezin odgovor na tezu da molitelji nepravedno utječu na druge: »Utjecaj na druge temelj je demokracije. Žene moraju imati slobodu promijeniti mišljenje bilo kada i u bilo kojem smjeru, čak i o prekidu trudnoće ili čega već. Promisliti ponovno o nečemu, to nije prisila.« Na tom je tragu i Isabel Vaughan-Spruce koja smatra da novi zakon nije u skladu s temeljnim ljudskim slobodama i pravima. »Dvoje mojih volontera reklo mi je da ne žele nastaviti angažman u inicijativi. S druge strane mnogo mi je ljudi došlo i reklo da se žele pridružiti, shvatili su da nešto moraju učiniti. Shvatili su da sada nešto moraju poduzeti, da nemaju što izgubiti. Pridružilo se mnogo studenata, čak i onih koji nisu strastveni borci za život ili vjernici. Potaknuo ih je osjećaj za pravdu. To je doista ohrabrujuće.«

Hod za život

Financijska potpora ženama

Nedavno je britanska organizacija »MSI Reproductive Choices UK« izvijestila o neviđenu porastu zahtjeva za pobačaj među Britankama. Za to okrivljuju ekonomsku krizu, ističući kako je teško priuštiti si imati dijete. Isabel Vaughan-Spruce prokomentirala je to za Glas Koncila: »Da je to ono u što MSI doista vjeruje, zašto nam ne bi dopustili ili nas podupirali da budemo ispred centara za pobačaj kako bismo nudili pomoć i potporu ženama u financijskim teškoćama? Ako vjeruju da je to razlog pobačaja, mi nudimo upravo takvu pomoć. Ni jedna žena ne bi se nikada trebala suočiti s takvom odlukom zbog izostanka financijske potpore. Postoje razne organizacije koje im mogu pomoći.«

BIOGRAFIJA Isabel Vaughan-Spruce voditeljica je inicijative »40 dana za život« u Birminghamu i Hoda za život u Velikoj Britaniji. Već dvadeset godina volontira zauzimajući se za zaštitu života i pomoć trudnicama. Dvaput je uhićena, u prosincu 2022. i ožujku 2023., zbog bizarna razloga – molitve u sebi u blizini zatvorenoga centra za pobačaj. U Hrvatsku je došla kao jedna od govornica na petoj Hrvatskoj konferenciji za život te je posjetila Centar za život u Splitu i Zagrebu.

Marina Katinić Pleić
Glas Koncila/HKV