izvor: Katolički tjednik
Lipanjsko izvješće Armenske odvjetničke komore dokumentiralo je sustavno uništavanje armenskih kršćanskih spomenika i kulture na prostorima Artsakha (Gorski Karabah) koji drže azerbajdžanske snage…
Armenska odvjetnička komora, neprofitna organizacija sa sjedištem u Los Angelesu, okuplja pravne stručnjake armenskog podrijetla kako bi odgovorili na pravne probleme armenske zajednice.
Izvješće pod naslovom Vjerski progon i kontinuirano etničko čišćenje u Artsakhu 2023. smješta noviji kulturocid u povijest sustavnog kulturološkog genocida nad armenskim kršćanskim naslijeđem.
Naslovnica izvještaja prikazuje snimku iz zraka katedrale Svetog Spasitelja u Shushiju i prikazuje štetu od dva granatiranja koje je upriličeno pod izlikom da se apostolska katedrala koristila u vojne svrhe u listopadu 2020., što je čin koji je Human Rights Watch nazvao “mogućim ratnim zločinom”.
Sljedeći mjesec, 7. studenoga 2020. azerbajdžanske snage zauzele su Shushi, a u roku od 18 mjeseci pojavila su se izvješća da su kupola i križ s katedrale uklonjeni u “restauraciji “izvornog” izgleda katedrale, kojoj je navodno nedostajala kanonska kupola – unatoč fotografijama kupole koje postoje više od jednog stoljeća prije.
Katedrala u Shushiju
Ministarstvo kulture Azerbajdžana naknadno je nazvalo takozvanu restauraciju kao “brigu azerbajdžanske države za kršćansku baštinu u cjelini” poričući da je katedrala dio armenske apostolske baštine, nejasno je nazivajući “kršćanskom”, javlja ICC.
Brisanje kršćanskih korijena
Katedrala u Shushiju simbol je i stradanja armenskog naroda i podmuklog uništavanja njihove kulturne baštine. Pod sovjetskim ateizmom i azerbejdžanskom vladavinom preživjela je tri puta paljenje automobilskim gumama, rekviriranje kao žitnicu i skladište oružja, granatiranje je prvi put zabilježeno 1970., rušenje 1989. koje je rezultiralo rekviriranjem kamena za predgrađe vile u gradu i njegovo brončano zvono, prodano, kasnije pronađeno za prodaju na tržnici u Ukrajini.
Slučaj s ovom katedralom pokazatelj je dobro dokumentirane povijesti uništavanja armenskog kulturnog i vjerskog bića u režiji Azerbajdžana. Od 1997. do 2006. Azerbajdžan je sustavno izbrisao gotovo sve tragove armenske kulture na području Nahičevana, što je uključivalo uništavanje srednjovjekovnih crkava, tisuće uklesanih kamenih križeva (“hačkara”) i povijesnih nadgrobnih spomenika.
Kao što izvješće navodi, video snimka iz 2005. prikazuje azerbajdžanske operativce kako uništavaju preostale dijelove Djulfe––srednjovjekovne nekropole u kojoj se nalaze deseci tisuća armenskih križnih ploča, od kojih su neke datirale iz 6. stoljeća.
Inače, od 2021. do danas osnovano je nekoliko organizacija, kao što su Caucasus Heritage Watch, Save Armenian Monuments i Monument Watch koje se bave praćenjem i dokumentiranjem toga uništavanja. Jedna od organizacija, predvođena profesorima sa Sveučilišta Cornell i Purdue, izvijestila je u lipnju 2021. da je 51 skulptura u parku Muzeja likovnih umjetnosti u Shushiju ili uklonjena ili uništena. Prijavljeno je i uništavanje i oskvrnuće groblja.
Izvješće opisuje ovaj posljednji čin kao “još jedan pokušaj uništavanja dokaza da su Armenci živjeli i umirali u regiji […] i još jedan pokušaj odvajanja armenskih kršćana od te zemlje”.
Polaganje prava na povijesne predmete ove regije dio je pokušaja Azerbejdžana, kojeg podržava Turska, da ponovno ispiše povijesni narativ i diskreditira armensku kršćansku baštinu. Ovo također šalje poruku da armenski kršćani više nisu dobrodošli u dijelu Nagorno-Karabaha kojeg sada kontrolira Azerbajdžan.
Burna povijest
Inače, Armenija je najstarija kršćanska nacija na svijetu i njezina populacija čini 90% ukupnog broja pripadnika Armenske Apostolske Crkve. S druge strane, Turska i Azerbejdžan, su 95% muslimanske zemlje. Animozitet je zbog teške prošlosti ukorijenjen u povijesti sva tri naroda.
Gorski Karabah, u hrvatskim i drugim zapadnim izvorima često je spominjan pod ruskim imenom Nagorno-Karabah od pada komunizma držala je Armenija. U njemu pretežito žive Armenci, mada je taj teritorij teoretski i službeno dio Azerbajdžana. Ta regija se isto tako proglasila samostalnom državom, ali nju nije priznala niti jedna članica UN-a.
Sukobi Armenije i Azerbajdžana oko regije Gorski Karabah sežu skoro 100 godina unazad kada su sovjetske vlasti odlučile da se Gorskokarabaška autonomna oblast priključi tadašnjoj Azerbajdžanskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Međutim, kako se bližio raspad Sovjetskog Saveza, ponovno se postavilo pitanje statusa Gorskog Karabaha.
Posljednji sukobi u Gorskom Karabahu su bili tijekom rujna i listopada 2020., a potpisano primirje je samo još jedan zamrznuti sukob koji može buknuti odmah.
Ž.I., KT