Ako je itko obraćao pozornost na to kako marksisti i liberali rade, ne bi se iznenadio kad otkrije da je kontroverza o kanadskim “masovnim grobnicama” potpuna prijevara.
Autor: Kennedy Hall
Izvor: Crisis Magazine
Prijevod: Troplet
Pa, pokazalo se da katolički misionari u Kanadi nisu desetljećima vodili genocidne koncentracijske logore i skrivali stotine mrtve djece od javnosti. Znam, kakav šok!!!
Ako niste upoznati, 2021. godine u Kanadi je nametnut narativ da su katolički internati – službeno nazvani Rezidencijalnim školama – desetljećima pokapali stotine djece u neobilježene “masovne grobnice”. Poticaj za ovu potpunu podvalu bilo je navodno otkriće ljudskih kostura zakopanih na Domorodačkoj zemlji gdje su nekada postojale škole. Naravno, ono što su navodno bili kosturi su u stvari jednostavno bile aberacije u tlu, koje je uključivalo stvari poput kamenja, korijenja drveća i drugih stvari, ali bez ikakvih ljudskih ostataka.
Priča je eksplodirala preko noći i kao rezultat toga, mnoge katoličke crkve su sravnjene sa zemljom, a druge vandalizirane. Bilo je nevjerojatno teško proživjeti to ljeto 2021.godine, istovremeno kada je stvarno počela rasti i mržnja cijepljenja. Bilo je vrlo teško u to vrijeme biti Kanađanin katolik, i uz to heretik cjepiva.
Naravno, ako se odvoji vrijeme i razmotri što je zapravo prijavljeno, jasno je da nikakve “masovne grobnice” nisu pronađene. U nekim slučajevima, kako je otkriveno nedavno nakon iskapanja na navodnim grobnicama, doslovce nije bilo tijela, samo zemlja i otpatci. U drugim slučajevima, sve što je “otkriveno” bila su groblja zajednica o kojima su nekoć brinuli gradovi ili katoličke župe, a koja su od tada postala vlasništvo raznih domorodačkih rezervata.
Ti su grobovi bili neobilježeni jer domorodačke bande nisu zamijenile drvene križeve koji su propali tijekom desetljeća i desetljeća. Osim toga, prije nego su crkve i općine istisnute, imale su od davnina u svojim arhivama zapise tko je tu pokopan i ništa nije bilo “neobilježeno” ili nepoznato.
Zašto su grobovi bili bez križeva?Pa, poput Rousseaua, sekularisti su prihvatili laž o “plemenitom divljaku”, što je potpuna ironija.
Ti isti liberali će vam reći da je “rasistički” misliti o različitim etničkim skupinama kao o osobama koje imaju jedinstvene karakterne osobine (općenito govoreći, a i u ograničenom smislu na temelju niza čimbenika). Istovremeno, oni gledaju na domorodce u Kanadi kroz objektiv Pocahontas fantazije, kao da boja kože i naslijeđe diktiraju svaki aspekt karaktera. Domorodački Kanađani, prema liberalima, nikada ne bi mogli lagati jer liberali vjeruju da se takva propala ljudska priroda odnosi samo na Europljane—koji su, u njihovom umu, rasisti i niži od svih drugih rasa.
Oni, da nemaju duple standarde, ne bi imali nikakve!
Rezervati u Kanadi poznati su po tome što ih vode korumpirani oportunisti koji tlače vlastiti narod i iskorištavaju labava zakonska ograničenja za vođenje poslova kockanja, droge i prostitucije. Mislimo li stvarno da će ljudi koji vode ove zajednice biti iskreni kada se ukaže prilika da pojačaju imidž žrtve i demoniziraju zle koloniste? A da ne spominjemo goleme svote novca koje će vlada dati tim skupinama kao rezultat takvih optužbi.
Smiješno je to što ako nasamo razgovarate s gotovo bilo kojim Kanađaninom, svi će se složiti da su domorodački rezervati septičke jame korupcije i da su domorodački vođe iznova i iznova uhvaćeni u laži.
Ali, to nije važno!Pandorina kutija je otvorena, a premijer – fanatični kršteni antikatolik – nije imao problema s plasiranjem te priče kao da je činjenica. Snimljena je legendarna fotografija na kojoj kleči s plišanim medvjedićem na “grobu” označenom narančastom zastavom. Pa, ispostavilo se da je točno u tom slučaju klečao na jednoj od onih društvenih grobnica koje su sada u vlasništvu rezervata i, koliko znamo, klečao je na grobu europske katolkinje koja je umrla od starosti.
Hoće li se glavni otpadnik uskoro ispričati? Ha, ha! Dobar vic.
Problem je, međutim, puno dublji od ove podvale s praznim grobovima. Sve do posljednjih 20-ak godina, rezidencijalne škole bile su viđene onakvima kakve jesu, herojske institucije koje su domorodačkim Kanađanima nudile priliku živjeti civiliziranim životom i obrazovati se na službenom kanadskom jeziku. Ljudi su postali toliko neupućeni u povijest da nemaju pojma kakav je bio život domorodaca prije nego što su se “zli” Europljani usudili stupiti na kanadsko tlo. Čak će i takozvani konzervativci u Kanadi vjerojatno nasjesti na mit da su Europljani “ukrali” zemlju od domorodaca ili druge slične idiotarije.
Sama pokrajina Ontario je tri puta veća od Texasa. Procjene kažu da je tu bilo možda desetak tisuća domorodaca koji su živjeli u području Velikih jezera. Mogli biste hodati mjesec i pol kroz kanadske šume i prerije, a da nikada ne sretnete nijedno ljudsko biće. Ništa nije “ukradeno” osim ako je “krađa” ista stvar kao sjesti na komadić trave u praznom parku.
Domorodačka plemena bila su različita, neka su živjela relativno civilizirano, a neka su se bavila kanibalizmom i ljudskim žrtvama. Naravno, čuli ste priče o kanadskim mučenicima koji su živi pojedeni, kuhani, oguljene kože i još gore. Kakva je kultura sposobna za tako nešto?
Naravno, nisu sva plemena bila takva. Ali trebamo li doista vjerovati da je to bilo loše što su Europljani ne samo što su donijeli katoličku vjeru nego i obrazovanje, medicinu, vodovode u kuće, poljoprivredne tehnike i opći duh nejedenja ljudskog mesa i neskalpiranja neprijatelja?
Jesu li Europljani jednostavno trebaliizgraditi goleme ograde oko svoje imovine i dopustiti domorocima da nastave živjeti umirući od neuhranjenosti i s izrazito visokim stopama smrtnosti dojenčadi? Možda su samo trebali stajati po strani i dopustiti domorocima da definiraju brak kako god žele, što je, naravno, uključivalo dogovorene brakove i pravo seksualno ropstvo pod raznim oblicima poligamije.
Možda su Europljani umjesto da pomognu domorocima da izgrade infrastrukturu kako bi se mogli učinkovitije izdržati svi vremenski uvjeti, trebali samo dopustili domorocima plesati sunčane plesove kada je bilo previše kiše ili kišne plesove kada je bilo prevruće.
Smiješni zaključci koji proizlaze iz ovakvog razmišljanja – nedvojbeno zbog evangelizacijskih napora neomarksista koji vode kanadske institucije – procurili su u obrazovanje na svim razinama, do točke u kojoj je bilo dovoljno lako Kanađanima prodati priču da su rezidencijalne škole bile institucije “kulturnog genocida”. Osim toga, nikad ne dopuštajući da kriza prođe uzalud, Kristovi neprijatelji su iskoristili svaku prigodu koju su mogli i koristili se optužbama za zlostavljanje – koliko god su one slabe i neprovjerljive – da bi kaznili Katoličku crkvu, kao da su škole bile ništa više od tvornica seksualnog zlostavljanja.
Je li u dugoj povijesti Crkve bilo stvarnih slučajeva zlostavljanja nekih svećenika? Naravno. Ali koliko je bilo slučajeva lažnih optužbi? Koliko god je lako skočiti na sad popularni vlak i osuditi mrtve ljude na pakao za zločine koji se nikada ne mogu provjeriti – i zločine koji obično dolaze s značajnom kaznom za optužbe koje nikad nisu dokazane na sudu – možda bismo trebali kritički razmišljati i pogledati povijest.
Poznato je da su komunisti izmišljali nebrojene priče o svećenicima koje bi podmetnuli javnom mnijenju. Zapravo, lažne optužbe bile su toliko česte da navodno zbog toga papa Ivan Pavao II jednostavno nije htio povjerovati optužbama protiv Maciela (Marcial Maciel Degollado, utemeljitelj Kristovih legionara, optužen za spolno zlostavljanje i silovanje, a kažnjen tek nakon smrti pape Ivana Pavla II. – prim.prev.). Previše je puta čuo priče o svećenicima koje nisu bile istinite i nije se namjeravao ponovno prevariti.
U Irskoj se tvrdilo da su časne sestre bacale mrtve bebe u septičke jame, nazvane Tuam Tank. Naravno, to nije bila istina, jer časne sestre obično nisu zli manijakalni likovi iz horor filmova.
Poanta je da je marksistička taktika par excellence svećenike i časne sestre lažno etiketirati kao pedofile, silovatelje, ubojice, pa čak i masovne ubojice. Zašto bismo trebali očekivati da će kanadski marksisti biti išta drugačiji? Mnogi aktivisti kanadskih domorodaca doslovno su marksisti i nemaju problema to priznati.
Jesmo li dopustili svjetskim McCarrickovima da nas demoraliziraju do te mjere da nam je lakše vjerovati da su istinski sveci bili zlostavljači i devijanti nego braniti njihovu čast i ne vjerovati marksistima? (Theodore Edgar McCarrick je laicizirani američki biskup i bivši kardinal Katoličke crkve najviši crkveni dužnosnik u moderno doba koji je laiciziran i prvi je poznati slučaj da je kardinal laiciziran zbog seksualnog zlostavljanja – prim.prev.)
Čini mi se da moramo ponovno zauzeti vrlinu domoljublja za našu voljenu Crkvu.
Neću se ispričavati za slavno djelo koje su misionari obavili u Kanadi – čak i ako je tu i tamo bilo pokoja loša jabuka – ništa više nego što ću se ispričati za činjenicu da je sveti Patrik obratio Druide; sveti Bonifacije sjekirom je oborio sveti hrast njemačkih pogana; sveti Augustin Canterburyjski obratio je Vikinge; sv. Ćiril i Metod otrgli su Slavene od rodnovjerstva (slavensko neopaganstvo ili rodnovjerstvo – prim.prev); ili su slavni križari ubili muslimanske nevjernike koji su odveli kršćanske žene kao seksualne robinje i oteli Kristovu Svetu zemlju.
Ponosniji sam što dolazim iz Katoličke crkve nego što sam Kanađanin. Ali dvostruko sam ponosan što sam Kanađanin katolik i što štujem i poštujem svoje pretke u vjeri koji su se hrabro suprotstavili ledu i snijegu, skorbutu i tomahavcima, kako bi donijeli Krista u tundru. I neka se marksistički manijaci koji su ukaljali veliko ime moje duhovne rodbine pokaju ili neka gore u paklu za ono što su učinili.
30. rujna sada je službeno “Nacionalni dan istine i pomirbe” u Kanadi, što je oportunistički praznik zbog kojeg bi aktivist BLM-a pocrvenio. Ja, na primjer, neću slaviti ovaj lažni dan. Umjesto toga, njegovat ću duhovni mamurluk od slavljenja blagdana svetog Mihovila, moleći se da baci “u pakao Sotonu i sve zle duhove koji lutaju svijetom tražeći propast duša.”
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HKZ Troplet