Stabat Mater dolorosa u prijevodima i glazbi

Stabat Mater dolorosa u prijevodima i glazbi

Bl. Ivan iz Fieseola (Beato Angelico), Oplakivanje Krista, 1436., tempera i zlato na drvu, detalj

U članku se opisuje posljednica Stabat Mater dolorosa, njezino mjesto u bogoslužju i važnost za katolički identitet. Po prvi se put utvrđuju neki njezini prevoditelji na hrvatski te se rekonstruira kronološkim redoslijed nastanaka hrvatskih prepjeva i usporedno donose prepjevi na hrvatski. Donose se i poveznice na njezine uglazbljene izvedbe i prepjeve na druge jezike.

Posljednica je svečana pjesma koja na neke osobite blagdane slijedi (sequens, od toga latinski sequentia) u Misi prije navještaja evanđelja. Govori o otajstvu dotičnoga slavlja. One se nazivaju po svojim početnim riječima (incipit). Rimski misal ima pet posljednica za cijelu Crkvu: na Uskrs (Victimae paschali – Svetoj žrtvi uskrsnici), Duhove (Veni Sancte Spiritus – Dođi, Duše Presveti), Tijelovo (Lauda Sion – Hvali Sion), Žalosnu Gospu (Stabat Mater dolorosa – Stala plačuć) i Dušni dan (Dies irae – U dan onaj, u dan gnjeva). Neki obredi imaju još po koju.

Stabat Mater

Stabat Mater dolorosa smatra se jednim od najvećih latinskih duhovnih i vjerskih pjesama svih vremena. Temelji se na Šimunovu proročanstvu Mariji da će joj mač probosti dušu (Luka 2, 35). Potječe iz XIII. stoljeća. Uranja vjernika u Gospodinovu Muku. U Stabat Mater vjernik počiva zajedno s Marijom pred raspetim Isusom.

Pjesma se sastoji od 20 kitica od po tri stiha (tristiha), redom od osam, osam i sedam slogova. Svaka par kitica sriče se (rimuje) prema shemi AAB CCB.

Popularnost Stabat Mater ogleda se u njezinoj primjeni u pučkoj pobožnosti postaja križnoga puta, kojemu je ona kraj promjena broja postaja i razmatranja o njima zapravo jedina stalnost.

Ne zna se točno tko ju je spjevao, a kao mogući pjesnici navode se: sv. Bernard iz Clairveauxa (1090.–1135.), papa Inocent III. (1161.–1216.), papa Grgur IX. (1170.–1241.), sv. Bonaventura (1221.–1274.), papa Grgur X. (1210.–1276.), franjevac Jacopone da Todi (1230.–1306.), papa Ivan XXII. (1244.–1334.) i papa Grgur XI. (1329.–1378.).

U latinskom izvorniku i klasičnom (zadnjem) hrvatskom prepjevu o. Milana Pavelića glasi:

LatinskiHrvatski
1.
Stabat Mater dolorósa
iuxta Crucem lacrimósa,
dum pendébat Fílius.
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je, kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
2.
Cuius ánimam geméntem,
contristátam et doléntem
pertransívit gládius.
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.
3.
O quam tristis et afflícta
fuit illa benedícta,
Mater Unigéniti!
O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
4.
Quae maerébat et dolébat,
pia Mater, dum vidébat
Nati poenas ínclyti.
Bol bolòva sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Čeda[1] svog.
5.
Quis est homo qui non fleret,
Matrem Christi si vidéret
in tanto supplício?
Koji čovjek ne bi plako
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?
6.
Quis non posset contristári
Christi Matrem contemplári
doléntem cum Fílio?
Tko protužit ne će s Čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?
7.
Pro peccátis suae gentis
vidit Iésum in torméntis,
et flagéllis súbditum.
Zarad grijeha svoga puka
gleda Njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.
8.
Vidit suum dulcem Natum
moriéndo, desolátum,
dum emísit spíritum.
Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.
9.
Eia, Mater, fons amóris
me sentíre vim dolóris
fac, ut tecum lúgeam.
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.
10.
Fac, ut árdeat cor meum
in amándo Christum Deum
ut sibi compláceam.
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da Mu u svem omilim.
11.
Sancta Mater, istud agas,
Crucifíxi fige plagas
cordi meo válide.
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog!
12.
Tui Nati vulneráti,
tam dignáti pro me pati,
poenas mecum dívide.
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
13.
Fac me tecum pie flere,
Crucifíxo condolére,
donec ego víxero.
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.
14.
Iuxta Crucem tecum stare,
et me tibi sociáre
in planctu desídero.
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
15.
Virgo vírginum praeclára,
mihi iam non sis amára,
fac me tecum plángere.
Kruno djevȃ, Djevo divna,
budi meni milostivna,
daj mi s tobom dijelit plač.
16.
Fac ut portem Christi mortem,
passiónis fac consórtem,
et plagas recólere.
 Daj mi nosit po sve dane
Isusovu smrt i rane,
osjećati muke mač.
17.
Fac me plagis vulnerári,[2]
fac me Cruce inebriári,
et cruóre Fílii.
//
Fac me plagis vulnerári
Cruce hac inebriári
ob amorem Fílii.
Neka rane izrane me,
neka svega opoje me
Sina tvoga križ i krv.  
18.
Flammis urar ne succénsus,
per te, Virgo, sim defénsus
in die iudícii.
Ti na sudu za me zbori,
Djevo sveta, da ne mori
pakleni me vječni crv.
19.
Fac me Cruce custodíri
morte Christi praemuníri
confovéri grátia.
//
Christe, cum sit hinc exire,
da per Matrem me veníre
ad palmam victóriae.
Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.
20.
Quando corpus moriétur,
fac, ut ánimae donétur
paradísi glória. Amen.
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor. Amen.

U skazanjima Muke

Izvorno je Stabat Mater namijenjena osobnomu čitanju, odnosno molitvi, što se može zaključiti iz središnjega položaja samoga čitatelja. Tematski pripada skupini prikazanja Muke koja su diljem Europe bila vrlo popularna u srednjem vijeku. Njezina uvodna misao (stabat Mater) temelji se na Ivanovu evanđelju 19, 25:

Stabant autem iuxta crucem Iesu mater eius… – A stajaše pokraj križa Isusova majka njegova…

Gospin plač jezgra je srednjovjekovnih skazanja o Isusovoj muci. Napisan u prvoj osobi jednine, ne pripovijeda o Marijinoj tuzi (dijegeza), nego je doživljava tako što se osoba koja čita, krasnoslovi ili pjeva stavlja u kožu naricajuće Marije (mimeza). Pojam se na njemačkom zove Marienklage: Marijina tužaljka, jadikovka, žalopojka, tužbalica. Posljednica Stabat Mater, s druge strane, samo prepričava Marijinu tugu bez poistovjećivanja pripovjedača s njom. Stoga se, za razliku od dramatičnoga Gospina plača, može rabiti i u okviru bogoslužja.

Tekst važan za katolički identitet i katoličku kulturu

Prvi dio molitve (prvih osam kitica) promišljanje je o patnjama Isusove majke Marije tijekom Kristove muke. Drugi dio molitve (9.–20. kitica) zazivanje je u kojem molitelj moli Mariju da ga učini dionikom bola koji su iskusili Marija i Isus tijekom Velikoga Petka. Njezina je snaga u jakosti osjećaja kojim se pjesnik poistovjećuje sa svojom temom i u mekom, žalobnom pjevu latinskoga ritma i sroka, koju je Milan Pavelić genijalno prenio i u hrvatski. Do godine 1912. zabilježeno je više od šezdeset prijevoda na engleski u cijelosti ili djelomično (izvor).

Časni sluga Božji nadbiskup Fulton John Sheen (1895.–1979.) kao geslo u grb je uzeo riječi iz te pjesme: „Da per Matrem me venire“.

Poruka Stabat Mater usredotočuje se na duhovni i osjećajni vez koji ujedinjuje Mariju i sve kršćane sa smrću njezina Sina na križu. Iz toga veza svaki kršćanin može prepoznati nevjerojatnu sućutnost i svetost u Marijinoj ćudi. Svoju majčinsku sućutnost Presveta Majka pokazuje svim naraštajima kršćana svojom nazočnošću i sudjelovanjem sa svojim Sinom Isusom u Žrtvi križa. Marijino majčinstvo povezuje je s Isusom tijekom Njegove muke i smrti. Empatičnost pokazuje da je Gospa sudjelovala u trpljenju svoga Sina. Marija je Žalosna Gospa zato što je njezin Sin Krist Isus ponio grijehe svijeta u svoju muku i smrt. Vjernik može sjediniti svoju osobnu patnju s njezinom. Solidarnost, iskustvo i nerazmetanje velikim riječima bolje od rječitosti objašnjavaju smisao patnje. Na kraju krajeva, ni Božji Sin nije je došao objasniti, nego okusiti, proživjeti. Kao što je Marija već učinila na Kalvariji, svaki kršćanin može sudjelovati u Isusovu teretu i hroptanju na križu. Kao Žalosna Gospa, Marija podsjeća i da su kršćani pozvani okajavati vlastite grijehe, grijehe svojih bližnjih i grijehe svijeta. Kršćanin može sudjelovati u vezi između Gospodina i Majke Božje Žalosne postom, molitvom i kajanjem za grijehe. Žalosna Gospa uči da kršćanin može postići krunu vječnoga života na nebu kada odluči sudjelovati s Gospodinom u Njegovoj muci i smrti na križu. Marijina sućutnost dio je otajstva sudjelovanja i prinošenja crkvene zajednice u Isusovoj Žrtvi za spasenje svijeta. Svaki član Crkve ima svoju ulogu u otkupljenju svijeta. Žalosna Gospa vodič je koji nadahnjuje i uči kako biti sućutan.

Povijest blagdana dio čijega je bogoslužja

U početku je čašćenje Majke Žalosne (Mater Dolorosa) bilo vezano uz Veliki tjedan, zatim nastaje njezin blagdan, koji se prvotno slavio u petak nakon treće nedjelje po Uskrsu u sjevernoj Europi od 1423. kao Spominjanje tjeskobe i bola Blažene Djevice Marije (Commemoratio angustiae et doloris Beatae Mariae Virginis), zatim u petak prije Velikoga tjedna i konačno 15. rujna, dan nakon Uzvišenja svetoga Križa.

Spominjanje Sedam žalosti Blažene Djevice Marije (Septem dolorum Beatae Mariae Virginis) u Rimski kalendar upisao je papa Benedikt XIII. dana 22. travnja 1727., da se slavi u petak nakon Gluhe nedjelje (petak prije Cvjetnice), a to je ukinuto godine 1969. (papa Pavao VI.) s obrazloženjem da je riječ o udvostručivanju blagdana koji se slavi 15. rujna.[3]

U doba pape Klementa IX. Sveti zbor obreda godine 1667. odobrio je čašćenje Blažene Djevice Marije pod nazivom Gospe od sedam žalosti, a 9. lipnja 1668. dopustio je Redu slugu Blažene Djevice Marije (servitima) slaviti zavjetnu Misu na čast Sedam žalosti Blažene Djevice (Septem dolorum Beatae Mariae Virginis). Kao zahvalu za povratak iz napoleonskoga sužanjstva papa Pio VII. proširio je to čašćenje na cijelu Crkvu i upisao ga godine 1814. u Rimski kalendar da se slavi na treću nedjelju u rujnu. Godine 1913. papa sv. Pio X. prebacio ga je na 15. rujna. Od godine 1970. slavi se pod promijenjenim nazivom Gospe Žalosne (Beatae Mariae Virginis Perdolentis) u rangu obvezatnoga spomena.[4] Tako je u misalima za taj blagdan od godine 1727. predviđena posljednica Stabat Mater dolorosa. Ona se osim toga nalazi u neliturgijskim knjigama i molitvenicima i u ranijem razdoblju. Razlog zašto stariji tiskani glagoljski i hrvatski lekcionari na hrvatskom nemaju tekst te posljednice jest činjenica da je Tridentski sabor bio odredio da se iz bogoslužja uklone novotvorine mlađe od 200 godina, a kako je Stabat Mater dolorosa bila ušla u Misal tek 1521., zbog te saborske odluke nema je prvim tiskanim hrvatskim misalima ni u onima koji su priređivani prema tipskom latinskom izdanju Misalu sv. Pija V. iz godine 1570. sve do 1727.

Višestoljetno dvostruko spominjanje Marijinih boli pokazuje koliko je među vjernicima bila ukorijenjena pobožnost prema Gospi Žalosnoj. Time se Marija ne gleda samo kao Kraljica neba i slavna vladarica, nego i kao majka koja pati poput mnogih majki. Još su crkveni otci, poput svetoga Jeronima i svetoga Augustina govorili o „Majci žalosnoj“, a sv. Bernard iz Clairvauxa pita Mariju: „Gdje si stajala? Pod križem? Ne, patila si kao i tvoj Sin, što su u Njega rane bile raširene po tijelu, a kod tebe su bile usredotočene u srcu“.

Iako sedam Gospinih žalosti obuhvaćaju i Šimunovo proroštvo u Hramu, bijeg u Egipat i gubitak dječaka Isusa u Jeruzalemu kad mu je bilo 12 godina, preostale četiri Gospine žalosti vezane su uz Veliki petak: susret s Isusom (ujedno četvrta postaja križnog puta), Isusovo raspeće na Kalvariji (ujedno jedanaesta postaja križnog puta), Isusovo skidanje s križa (ujedno trinaesta postaja križnog puta) i Isusov pokop (ujedno četrnaesta postaja križnog puta). Te je žalosti osobito opjevala srednjovjekovna pjesma Stabat Mater dolorosa.[5]

Dosadašnji hrvatski prijevodi

Na hrvatski je prepjevana najmanje četrnaest puta. Postoji u crkvenoslavenskoj redakciji i na književnom hrvatskom jeziku na ekavici, ikavici, ijekavici; kajkavici, čakavici i štokavici. Evo pokušaja rekonstrukcije redoslijeda nastanaka tih prepjeva i njihovih tekstova.

1. Stabat Mater dolorósa[6] / iuxta Crucem lacrimósa, / dum pendébat Fílius.

Rudolf Strohal:[7] Staše mati bolezniva / poli križa sva plačiva, / kadi Sinak visaše.

Dragutin Antun Parčić:[8] Bolězniva Mati staše / blizu križa, i plakaše, / Sinu na njem viseću.

Josef Vajs:[9] Bolĕzniva Mati staše / blizu Križa, i plakaše / Sinu na njem viseću.

Nikola Krajačević:[10] Staše Mati kruto tužna, / poleg križa ter žalostna, / Sinka razpetog gledeć.

Pavlinska pjesmarica:[11] Staše Mati kruto tužna, / poleg križa i žalostna, / Sina raspeta gledeč.

Petar Kanavelić:[12] Staše Majka boležljiva / blizu križa i sužljiva / videć sina propeta.

Lovro Bračuljević:[13] Rascviljena Majka staše, / pokraj križa ter plakaše, / kad Sin propet visaše.

Antun Kanižlić:[14] Staše plačuć tužna Mati / poleg križa, kada pati / Sin na križu viseći.

Vlaho Letunić:[15] Jezusova Majka staše, / uz križ bolna, ter plakaše / čim viđaše nje Sin propet.

Petar Knežević:[16] Puna tuge Majka staše / blizu Križа, ter plakáše, / na njem Sina gledajuć.

Matija Čulić:[17] Pritužbena Majka staše / pod križ jadno ter cviljaše / čim visaše nje Sinak.

Fortunat Pintarić:[18] Staše Mati vele tužna, / polag križa gorko suzna, / kad bi nje Sin propeti.

Ivan Trnski:[19] Stala majka pod raspelom / pod raspetim sinka tijelom, / zaplakala gorki plač.

Ivan August Kaznačić:[20] Ispod križa majka sveta, / plačuć staše, i propeta / svoga Sina gledaše.

Milan Pavelić 1920.:[21] Stala Mati bola sveta / pokraj Sina razapeta / mutile joj suze vid.

Vice Medini:[22] Puna tuge Majka staše / uz križ plačuć, dok trpljaše / Sin na križu viseći.

Milan Pavelić 1929.:[23] Stala plačuć tužna Mati, / gledala je, kako pati / Sin joj na križ uzdignut.

2. Cuius ánimam geméntem, / contristátam et doléntem / pertransívit gládius.

Rudolf Strohal: Čiju dušu uzdišuću, / žalujuću i boleću / oštri mač prohoȇše.

Dragutin Antun Parčić: Eiže dušu tugujuću, / i prěskrьbьnu i sětujuću / mečь prěostri probode.

Josef Vajs: Jejže dušu tugujuću, / priskrbnu i sĕtujuću / mač prĕostri probode.

Nikola Krajačević: Koje dušu svu nevoljnu / Bogu kruto tak povoljnu, / meč žalostni prebol je.

Pavlinska pjesmarica: Gda nje dušu, jedva živu / vsu čemernu, vsu pelinu, / bĕše prešel žuhki meč.

Petar Kanavelić: Čiju dušu uzdišeću / svu žalostnu i boleću / mač prigorki probode.

Lovro Bračuljević: Koje, dušu ucviljenu, / vele mlogo ožalošćemu / skrozi gorki mač projde.

Antun Kanižlić: Koje dušu tugujuću / i prigorko uzdišuću / mač je britki prošao.

Vlaho Letunić: Koje dušu žalostivu, / ucviljenu i boležljivu / prižestoki mač prostrijeli.

Petar Knežević: Koje dušu čemernosti / punu jada i žalosti / mač prioštri proleti.

Matija Čulić: Koje dušu boližnivu / groznu, gorku i tužljivu / projde mač ljut i bridak.

Fortunat Pintarić: Koje dušu tugujuću, / i pregorko uzdisuću / mač je britki probio.

Ivan Trnski: Kan da dušu tugujuću, / rascviljenu stradajuću / probode joj britki mač.

Ivan August Kaznačić: Tada srce nje ranjeno, / gorkim jadom ražaljeno, / mač je britki prošao.

Milan Pavelić 1920.: Dušom njenom rastuženom, / razboljenom, skamenjenom, / prolazio mača brid.

Vice Medini: Koje dušu rastuženu, / svu žalosnu, i smućenu, / mač preoštri prostrijeli.

Milan Pavelić 1929.: Dušom njenom razboljenom, / rastuženom, ražaljenom, / prolazio mač je ljut.

3. O quam tristis et afflícta / fuit illa benedícta, / Mater Unigéniti!

Rudolf Strohal: O kol tužna i žalostna / biše ona blagoslovna / Majka Jedinorodienoga.

Dragutin Antun Parčić: Velьmi li bě oskrьbljena / i pečalьna, prěblažena / ona Mati edinьca!

Josef Vajs: Velmi li bĕ oskrbljena / i pečalna, prĕblažena / ona Mati Jedinca!

Nikola Krajačević: Kad od tuge pogibala, / na pol kakti vumirala, / Mati Sina Božjega.

Pavlinska pjesmarica: O, kak tužna i žalostna / bĕše ona blagoslovna / Mati Sina Božjega

Petar Kanavelić: Kako tužna i ucviljena / bješe ona priblažena / Majka Sina Božjega!

Lovro Bračuljević: O koliko ‘žalošćena, / biše ona priblažena / Majka Sina jedinog.

Vlaho Letunić: Ah! kȏ tužna, kȏ ranjena, / bi tad ona priblažena / jedinoga Majka Sina.

Petar Knežević: Оh koliko rastužena / biše tada priblažena / Majka Sina jedinog!

Matija Čulić: Ko žalosna ko tužbena / bi ona Majka priblažena / rad Sinka jedinoga.

Fortunat Pintarić: O koliko rascviljena / biše tadar preblažena / mati Sina Božjega.

Antun Kanižlić: O koliko rastužena, / bješe ona priblažena / Majka Sina jedinog.

Ivan Trnski: Turobna li i pobjena / bjaše majka preblažena / majka sina jedinog.

Ivan August Kaznačić: Teško li ti ucviljena / onda bješe preblažena / majka Sina Božijeg!

Milan Pavelić 1920.: O koliko ucviljena / bješe ona uzvišena, / Mati Sina jedinog!

Vice Medini: Teško li ti ucviljena / bi tad ona preblažena / Mati Sina Jedinog!

Milan Pavelić 1929.: O koliko ucviljena / bješe ona uzvišena, / Majka Sina jedinog!

4. Quae maerébat et dolébat, / pia Mater, dum vidébat / Nati poenas ínclyti.

Rudolf Strohal: A želaše i bolaše / mila Majka, kad gledaše / muke Sina privridna.

Dragutin Antun Parčić: Tugovaše, i plakaše, / blaga Mati, kьde zrěaše / muki Sina čestьnago.

Josef Vajs: Tugovaše i plakaše, / blaga Mati, kde zrĕaše / muki Sina častnago.

Nikola Krajačević: Gdo bi mogel plač zderžati, / kad je Sinka svoga mati, / tako žuhko plakala.

Pavlinska pjesmarica: gda je čula i gledala / teške muke i pipala / rane Sina svojega.

Petar Kanavelić: Tko će suze uzdržati, / videć Majku Božju stati / u tolikoj bolesti?

Lovro Bračuljević: Ka tužaše i plakaše, / i drhtaše kad gledaše / Muke Sina pridragog.

Antun Kanižlić: Koja tužeć i cvileći / derhtala je sva, vidjevši / Muke Sinka časnoga.

Vlaho Letunić: Kȃ tužaše i jadaše / mila Majka čim gledaše / pridragoga muke Sina.

Petar Knežević: Koja sva se rastapaše / od žalosti kad gledaše / smartne Sinka bolesti.

Matija Čulić: Ka žaljaše i tužaše / mila Mati kad viđaše / muke Roda častnoga.

Fortunat Pintarić: Koja tužeć, i jaučuća / derktala je gledajuća / muke Sina svojega.

Ivan Trnski: Kad jaučuć i cvileći, / vidje dragu krvcu teći / i pogubu čeda svog.

Ivan August Kaznačić: Kak’ u duši nju zaboli, / kolik’ suza jadna proli, / videć Sina mučiti!

Milan Pavelić: Bol bolòva sve to ljući / blaga Mati gledajući / muke slavnog Čeda svog.

Vice Medini: Koja gorko tad jadaše, / mila Majka, dok gledaše / Muke Sina slavnoga.

5. Quis est homo qui non fleret, / Matrem Christi si vidéret / in tanto supplício?

Rudolf Strohal: I človik ne bi se plakal / Majku Karstu kad bi gledal / u toliku mučenju!

Dragutin Antun Parčić: Ki moglь bi slьzь ne liti, / egda Materь Hrьsta zrěti / tolicě stradanii?

Josef Vajs: Ki mogal bi slz ne liti, / jegda Mater Hrsta zrĕti / v tolicĕ stradanii?

Nikola Krajačević: Za človeka tak grešnoga, / videć na križ razpetoga / Sinka svoga dragoga.

Pavlinska pjesmarica: Gdo bi vesel biti mogel / gda bi Božju Mater videl / vu tolike žalosti?

Petar Kanavelić: Koja gorko tad boljaše / mila Majka čim gledaše / muke Sina dragoga.

Lovro Bračuljević: Koji čovik ne b’ plakao / kad bi Majku tu zgledao / u tolikoj bolesti?

Antun Kanižlić: Koji čovik more biti / da ne plače, i viditi / nju u takvoj žalosti?

Vlaho Letunić: Kȋ bi čovjek ne cvilio, / kad bi Majku tu vidio / tako ljutoj u bolesti!

Petar Knežević: Tko je tko bi ne plakao / kad bi Majku tu gledao / u tolikoj gorkosti?

Matija Čulić: Ki bi čovik ne proplaka / Majku Isusa kad bi ugleda / u čemeru tolikom?

Fortunat Pintarić: Tko od plača uzderžati / bi se mog’o, kada mati / toliko gorko tuguje.

Ivan Trnski: Tko će videć ne plakati / Isusova kako mati / gine s bijede tolike?

Ivan August Kaznačić: Ko plač može uzdržati, / razmišljajuć, tužna Mati / kakvu bolest pretrpi!

Milan Pavelić 1920.: Koji čovjek ne bi plako / Majku Božju videć tako / u tjeskobi beskrajnoj?

Vice Medini: Ah, tko ne bi proplakao / kad bi majku tu gledao / u tolikoj gorkosti?

Milan Pavelić 1929.: Koji čovjek ne bi plako / Majku Božju videć tako / u tjeskobi tolikoj?

6. Quis non posset contristári / Christi Matrem contemplári / doléntem cum Fílio?

Rudolf Strohal: Ki se ne ne može požaliti / Karsta Majku prosmotriti / svojim Sinom boleću.

Dragutin Antun Parčić: Ki moglь bi ne plakati, / Hrьsta Materь rasьmatrati / sětujuću sa Sinomь?

Josef Vajs: Ki mogal bi ne plakati, / Hrsta Mater rasmatrati / sĕtujuću sa Sinom?

Nikola Krajačević: Pervo ružno zmučenoga / za tem od sveh pašćenoga, / vu tulikoj nevolji.

Pavlinska pjesmarica: Gdo bi mogel plač zderžati / gda je Sinom Božja Mati / bila vu boleznosti?

Petar Kanavelić: Tko se ne bi žalostio, / kad bi tužnu nju vidio / kako s’ Sinom boluje ?

Lovro Bračuljević: Tko se ne bi ražalio, / Majku Božju promislio, / Sinom dragim tugujuć.

Antun Kanižlić: Tko je, da se ne rascvili / misleć, kako gorko cvili / Majka z’ Sinom tugujuć?

Vlaho Letunić: Kȏ se ne bi ražalio, / kad bi Majku tu vidio / pored Sinom đe se boli.

Petar Knežević: Zarad griha puka svoga / vidi Sinka prislavnoga / oštrim bičih podložna.

Matija Čulić: Tko bi moga ne jadati / Karsta Majku razmišljati / u žalosti s nje Sinkom?

Fortunat Pintarić: Tko je, da se nerazboli / gledeć majku kada toli / s Sinom svojim boluje.

Ivan August Kaznačić: Jel’ čovjeka, kog’ ne smuti, / vidjet njezin jad priljuti, / i Sina joj mučenje?

Ivan Trnski: Tko da s njom se ne ražali / smatrajuć ju u pečali / s muke sina velike.

Milan Pavelić 1920.: Tko protužit ne će s Čistom, / kad je vidi takvu s Kristom / gdje sa smrću bije boj?

Vice Medini: Tko će suze uzdržati, / gledeć, kako Krista Mati / bol podnosi sa Sinom?

Milan Pavelić 1929.: Tko protužit ne će s Čistom, / kada vidi gdje za Kristom / razdire se srce njoj?

7. Pro peccátis suae gentis / vidit Iésum in torméntis, / et flagéllis súbditum.

Rudolf Strohal: Radi svoga roda grisih / vidi Isusa u pedipsih / ter podložna bičenju.

Dragutin Antun Parčić: Grêhovь radi ljudii svoihь / zrě Isusa v mukahь mnozihь / iznurena ranami.

Josef Vajs: Grĕhov radi ljudij svoih / zrĕ Isusa v mukah mnogih / iznurena ranami.

Nikola Krajačević: Malo potlam je videla, / i vu naručaj prijela, / Sinka mertvog iz križa.

Pavlinska pjesmarica: Videla je Mati sveta, / za vse grĕhe vsega svĕta, / svoga Sina na mukah.

Petar Kanavelić: Radi grijehȃ svoga puka / vidje Sina, koga muka / i bič teški umori.

Lovro Bračuljević: Zarad grihah svoga puka, / gleda Sina tad u muka, / oštrim bičim podložna.

Antun Kanižlić: Zarad griha svoga puka / vidi ona njeg u mukah, / oštrim bičem podložna.

Vlaho Letunić: Radi grijeha svoga puka / Isukrsta posred mukā / i bičima vidje izbjena.

Petar Knežević: Vidi Sinka ljubljenoga / ostavljena od svakoga, / kad umiruć izdahnu.

Matija Čulić: Puka svoga za zgrišenje / vidi Isusa na mučenje / i žudinske u ruke.

Fortunat Pintarić: Kada za grijehe svoga puka / njega gledaše u muka’ / oštrim biči podložna.

Ivan Trnski: Vid’la ga je, gdje se poda / za pogreške svog naroda / pod bič ljutom krvniku.

Ivan August Kaznačić: Porad gr’jeha puka svoga, / Isukrsta pravednoga / vidi bičim grdjeti.

Milan Pavelić 1920.: Zarad grijeha svoga puka / gleda Njega usred muka, / bičevi joj biju sluh.

Vice Medini: Radi grijeha svoga puka / Isusa joj bič i muka / na nje oči umori.

Milan Pavelić 1929.: Zarad grijeha svoga puka / gleda Njega usred muka / i gdje bičem bijen bi.

8. Vidit suum dulcem Natum / moriéndo, desolátum, / dum emísit spíritum.

Rudolf Strohal: Vidi svoga slatka Sina / umiruća, zapušćena, / kada dušu izdahnu!

Dragutin Antun Parčić: Mruća zrě svoego Sina / prěsladьkago zapuštěna, / egda svoj ispusti duhь.

Josef Vajs: Mruća zrĕ svojego Sina / prĕsladkago zapuštĕna, / jegda svoj ispusti duh.

Nikola Krajačević: O predraga Božja Mati,/ daj mi žalost tvu spoznati, / tvoga Sinka milujuć.

Pavlinska pjesmarica: Videla je, pipala je / britke rane, deržala je / mertva Sina na rukah.

Petar Kanavelić: Vidje sladka Sina svoga / umirajuć žalostnoga, / i na križu izdahnuta.

Lovro Bračuljević: Vidi Sinka poljubljena, / od sveg svita zapušćena, / gdi umiruć izdiše.

Antun Kanižlić: Vidi Sinka poljubljena / i od Otca ostavljena, / kad umiruć izdiše.

Vlaho Letunić: Sina svoga priljubjena, / vidje u smrti zapuštena / kad blaženi duh ispusti.

Petar Knežević: Ah prislatka naša Mati, / čin’ i mene proplakati / gorko s tobom zajedno.

Matija Čulić: Vidi draga porođena / umirući zapušćena / kad izdahnu pun muke.

Fortunat Pintarić: Vidjela je preljubljena / Sinka od svih zapušćena / kada dušu izdahnu.

Ivan Trnski: Sin joj mili, sin joj slavljen / na umoru sâm ostavljen / dušu pusti veliku.

Ivan August Kaznačić: Vidi Sina nje ljubljena / na Golgoti osamljena, / gdi umiruć izdiše.

Milan Pavelić 1920.: Gleda svoje milo zlato / ni od Oca n è gledato, / gdje božanski pusti duh.

Vice Medini: Vidje slatkog Sina svoga / zapuštena od svakoga, / gdje umiruć izdiše.

Milan Pavelić 1929.: Gleda svoga milog Sina, / ostavljena sred gorčina, / gdje se s dušom podijeli.

9. Eia, Mater, fons amóris / me sentíre vim dolóris / fac, ut tecum lúgeam.

Rudolf Strohal: Nu sad, majko, zdenc ljubavi, / stvori me čuti ȇkost boli / neka s tobom proplačem.

Dragutin Antun Parčić: Rěko ljubьve, daždь mi, Mati, / silьnu bolěznь čuvьstvovati, da sь toboju plaču se.

Josef Vajs: Rĕko ljubve, daj mi, Mati, / silnu bolĕzan čuvstvovati, / da s toboju plaču se.

Nikola Krajačević: Daj da z tobum njega ljubimm, / da moj grešni žitek kudim, / za grehe se žalujuć.

Pavlinska pjesmarica: O, predraga Božja Mati, / daj mi tvu žalost poznati, / tvoga Sina milujuč!

Petar Kanavelić: Slavna Majko, vir ljubavi! / Moje u srdce bolest stavi, / čin’ da s’ tobom žalujem.

Lovro Bračuljević: Majko vrutče od slatkosti, / čin’ me ćutit sve žalosti, / neka s tobom tugujem.

Antun Kanižlić: Majko, vrutče od sladkosti, / daj, da gorkost od žalosti / ćuteć s tobom proplačem.

Vlaho Letunić: Majko vrelo od milosti, / čini gorkoj u bolesti / pored s’tobom da ja tužim.

Petar Knežević: Čini neka sardce moje Boga ljubi kak’ i tvoje, / ter nek Njemu ugodim.

Matija Čulić: Majko vrujce od ljubavi / silu tuge tve mi objavi / učin s tobom da cvilim.

Fortunat Pintarić: Majko vrutče od sladkosti! / daj da gorkost tve žalosti / očutim i proplačem.

Ivan Trnski: Mila majko, njege vrelo, / stradanje daj svoje cijelo / da me uz te rascvili.

Ivan August Kaznačić: Čini, Majko, muke tvoje / da oćuti srce moje, / i da s tobom zaplače.

Milan Pavelić 1920.: Daj, o Majko sve miline, / osjetit mi brid gorčine / e da s tobom procvilim.

Vice Medini: Daj, o Majko, vir ljubavi / u srce mi bol postavi, / čin’ da s tobom tugujem.

Milan Pavelić 1929.: Vrelo milja, slatka Mati, / bol mi gorku osjećati / daj, da s tobom procvilim.

10. Fac, ut árdeat cor meum / in amándo Christum Deum / ut sibi compláceam.

Rudolf Strohal: I da srce moȇ zgara / u ljublenju Boga Karsta / neka Njemu ugodim!

Dragutin Antun Parčić: Srьdьcimь mi se raspalěti / Hrьsta boga daždь ljubiti, da tomužde ugoždu.

Josef Vajs: Srdcem mi se raspaljati / Hrsta Boga daj ljubiti, / da tomuđe ugođu.

Nikola Krajačević: Razgrej ljubav serdca moga / da se bojim Sinka tvoga / zbantuvati od sada.

Pavlinska pjesmarica: Daj da z tobum Njega ljubim / i moj budi žitek kudim, / za grĕhe se žalujuč!

Petar Kanavelić: Čin’ da gori srdce moje / od ljubavi svete tvoje / prema Bogu Jezusu.

Lovro Bračuljević: Moje sarce neka gori, / Boga ljubeć, to mi stvori: / da sam Njemu ugodan.

Antun Kanižlić: Čini, da i serdce moje / gori ljubeć kano tvoje, / da Isusu ugodim.

Vlaho Letunić: Čin da gori src’ u momu / plam ljubavi prema tvomu / slatkom rodu, nek Mu omilim.

Petar Knežević: Sveta Majko, Sina tvoga / rane za me propetoga / u sardce mi postavi.

Matija Čulić: Užgi snagu sarca moga / u ljubavi Karsta Boga / da Mu po sve ugodim.

Fortunat Pintarić: Daj, da gori serce moje / za tvog’ Sina kano tvoje, / da sam njemu ugodan.

Ivan Trnski: Plam užeži srdca moga / da sveđ ljubit Krista Boga, / da se meni omili.

Ivan August Kaznačić: Čin’ da ljubim sina Boga / svom jakosti duha moga, / i da Njemu ugodim.

Milan Pavelić 1920.: Nek mi ljubav srci mori, / nek za Krista ono gori, / e da Njemu omilim.

Vice Medini: Čin’ da ljubim Krista Boga / sa svim žarom srca svoga, / ter mu tako ugodim.

Milan Pavelić 1929.: Neka ljubav srca moga / gori sveđ za Krista Boga, / da Mu u svem omilim

11. Sancta Mater, istud agas, / Crucifíxi fige plagas / cordi meo válide.

Rudolf Strohal: Ovo stvori, sveto Majko, / Propetoga rane jako / momu srcu pritisni.

Dragutin Antun Parčić: Sveta Mati, sьtvori sego, / vanьzi jazvi Raspotago / krěpьko srьdьcu moemu.

Josef Vajs: Sveta Mati, stvori šego, / vanzi jazvi Raspetago / krĕpko srdcu mojemu.

Nikola Krajačević: To mi draga Majka dobi, / moje serdce tak prebodi, / da se žuhko razplačem.

Pavlinska pjesmarica: To mi, sveta Mati, dobi / i moju dušu prebodi / mukum Sina tvojega.

Petar Kanavelić: Sveta Majko, čin’ da tvoga / rane Sina propetoga / moje srdce ranjuju.

Lovro Bračuljević (pripjev): Od bolesti Majko sveta / rane Sinka tvog propeta, / nek nam budu u srcu.

Lovro Bračuljević: Majko Sina prisvetoga, / tvoga rane propetoga, / u sarce mi postavi.

Antun Kanižlić (pripjev): Od bolesti Majko sveta / rane Sinka tvog propeta, / nek nam budu u serdcu.

Antun Kanižlić: Sveta Majko, Sina tvoga / rane za me propetoga, / u serdce mi pritisni.

Vlaho Letunić (pripjev): Sveta Majko čin’ da ćutim / u bolesti srca moga / rane i bolesti Sina tvoga.

Vlaho Letunić: Ti dopusti, Majko sveta, / Sina tvoga da propeta / ljute u srcu rane ćutim.

Petar Knežević: Muka Sina čin me biti / dionikom i podniti / što je za me podnio.

Matija Čulić: Po srid sarca Majko moga / rane izdilaj Propetoga / to učini da cvilim.

Fortunat Pintarić: Sveta majko to učini; / rane, Isus ke nevini, / snosi, da je očutim.

Ivan Trnski: Sveta majko to izvoli: / Raspetoga težke boli, / u srdcu mi pomještaj;

Ivan August Kaznačić: Neka mi se srce gane, / razmišljajuć svete rane / Isukrsta propetog.

Milan Pavelić 1920.: Rane drage, Majko sveta, / Spasa za me razapeta / tisni dosred srca mog.

Vice Medini: Čin’ da mi se, Majko sveta, / rane Sinka tvog propeta / usred srca usade.

Milan Pavelić 1929.: Rane drage, Majko sveta, / Spasa za me razapeta / tisni usred srca mog!

12. Tui Nati vulneráti, / tam dignáti pro me pati, / poenas mecum dívide.

Rudolf Strohal: Ranjenoga Sina tvoga / za me terpit tol povolna / muke s manom razdili.

Dragutin Antun Parčić: Sina za me sebo davša, / mene radi tolь stradavša / muki s mьnoju razděli.

Josef Vajs: Sina za me sebe davša, / mene radi tol stradavša / muki s mnoju razdĕli.

Nikola Krajačević: Ja te prosim zdigši ruke, / da Njegove svete muke / z menom sada podeliš.

Pavlinska pjesmarica: Križ Njegov z menum podĕli / i tvojim plačem nadehni / oči serca mojega.

Petar Kanavelić: Tvoga Sina izranjena / i cijeć mene izmučena, / dijeli sa mnom bolesti.

Lovro Bračuljević: Tvoga Sina ranjenoga, / za me strašno mučenoga, / muke sa mnom razdili.

Antun Kanižlić: Da mi serdce ranah ljutih / Muku Sinka tvog oćuti, / razdili ju ti sa mnom.

Vlaho Letunić: Izranjena Sina tvoga / radi kleta grijeha moga / muke sa mnom ti razdijeli.

Petar Knežević: Čin me s tobom tugovati, / i smart Sina tvog plakati / dokle budem živiti.

Matija Čulić: Tvoga Sina izranjena / za mu ljubav umorena / muke sa mnom razdili.

Fortunat Pintarić: Sinka tvoga ranjenoga, / za me ružno mučenoga, / muke sa mnom razdijeli.

Ivan Trnski: Sinka tvoga ranjenoga / koj pretrpi za me mnoga, / polu muka meni daj!

Ivan August Kaznačić: Muke gorke propetoga / Spasitelja, Sina tvoga, / neka s tobom razd’jelim.

Milan Pavelić 1920.: Neka dođu i na mène / patnje za me podnesène / Sinka tvoga ranjenog.

Vice Medini: Tvog jedinca izranjena, / tako za me izmučena, / bol da s tobom podijelim.

Milan Pavelić 1929.: Neka dođu i na mene / patnje za me podnesene / Sina tvoga ranjenog.

13. Fac me tecum pie flere, / Crucifíxo condolére, / donec ego víxero.

Rudolf Strohal: Stvor’ me s tobom mil suziti / Propetoga boliti / dokle budem živiti.

Dragutin Antun Parčić: Daždь sь toboju mьně plakati, / raspotomu sьpostradati, / di nьdeže azь budu živь.

Josef Vajs: Daj s toboju mnĕ plakati, / raspetomu spostradati, / do-njdeže az budu živ.

Nikola Krajačević: Da ja s tobom suze točim, / i s suzami obraz močim / doklam grehe operem.

Pavlinska pjesmarica: Daj da z tobum suze točim / i moj obraz plačem močim / doklam budem vu živote!

Petar Kanavelić: Dokle ovdi živ pribivam, / čin’ da s’ tobom suze livam, / i Propeta milujem.

Lovro Bračuljević: Čin me s tobom neka cvilim, / Raspetoga neka žalim, / dokle budem živiti,

Antun Kanižlić: Čini, da ja brez pristanka, / do stražnjega moga danka / s Tobom plačuć tugujem.

Vlaho Letunić: Čini s tobom da cviliti / i Jezusa sveg žaliti / ja do smrti moje budem.

Petar Knežević: Uz Križ s tobom želim stajat, / i tugujuć ne pristajat / da li sveđer cviliti.

Matija Čulić: Čin me s tobom Ti pkakati / milo Isusa žalovati / po sve moje življenje.

Fortunat Pintarić: Daj, da s tobom sveđ za tvoga / Sinka plačem propetoga, / dok ću živjet na svijetu.

Ivan Trnski: Daj da s tobom suze lijem, / da raspetog žalit smijem, / dok mi traje život taj.

Ivan August Kaznačić: Čin’ da cvilim bez prestanka, / do zadnjega moga danka, / pred Jezusom propetim.

Milan Pavelić 1920.: Daj mi s tobom suze livat, / Raspetoga sažaljivat, / dok mi teče žića čas.

Vice Medini: S Propetijem bol’ da združim / i da s tobom vazda tužim, / dok je daha u meni.

Milan Pavelić 1929.: Daj mi s tobom suze livat, / Raspetoga oplakivat, / dok na svijetu budem ja.

14. Iuxta Crucem tecum stare, / et me tibi sociáre / in planctu desídero.

Rudolf Strohal: Poli križa s tobom stati / i k tebi me združevati / tere s plačem želiti.

Dragutin Antun Parčić: Blizu križa vьsegda biti, / i tebě se pridružiti / zělьnimь plačemь želaju.

Josef Vajs: Blizu Križa vsegda biti, / i tebĕ se pridružiti / zĕlnim plačem želaju.

Nikola Krajačević: Poleg križa želim stati, / pri njem stalno ja obstati, / doklam budem na svetu.

Pavlinska pjesmarica: Poleg križa z tobum stati / i pri njem želem obstati / doklam budem na svĕte.

Petar Kanavelić: Blizu križa s’ tobom stati, / tebe žudim združivati, / i u plaču slijediti.

Lovro Bračuljević: Polag križa s tobom stati, / i tebi se združivati / u žalosti ja želim.

Antun Kanižlić: Poleg križa s tobom stati / i u društvu tugovati / s tobom, Majko, ja želim.

Vlaho Letunić: Uz križ s tobom pribivati / i u družbi tvojoj stati / u gorkomu plaču želim.

Petar Knežević: Divstva cvite plemeniti, / već mi nemoj gorak biti; / čin me s tobom plakati.

Matija Čulić: Polak križa s tobom stati / tebe voljno združevati / žudim ja u cviljenju.

Fortunat Pintarić: Polag križa s tobom stati, / u tvom družtvu tugovati / do umerla ja želim.

Ivan Trnski: Da pod križem s tobom tužim, / da se s tobom, majko, združim / jadikujuć do na kraj.

Ivan August Kaznačić: Ispod križa s tobom stati, / s tobom, Majko, ter plakati, / moja ‘e želja jedina.

Milan Pavelić 1920.: U tvom društvu uz križ stati, / s tobom jade jȁdovati / od te želje gorim vas.

Vice Medini: Blizu križa s tobom biti, / Tvom se plaču pridružiti / želja mi je najveća.

Milan Pavelić 1929.: U tvom društvu uz križ stati, / s tobom jade jadovati / želja mi je jedina.

15. Virgo vírginum praeclára, / mihi iam non sis amára, / fac me tecum plángere.

Rudolf Strohal: Divo devic plemenita, /sad mi ne bud’ žuhkovita / čin me s tobom plakati.

Dragutin Antun Parčić: Děvo pače vьsrhь děvь čestьna, / ne budi mi ti gorestьna: / daždь, da plaču sь toboju.

Josef Vajs: Dĕvo pače vsĕh dĕv častna, / ne budi mi ti gorestna, / daj, da plaču s toboju.

Nikola Krajačević: Draga Majka raztužena, / i od plača sva zmučena, / mene sada pomiluj.

Pavlinska pjesmarica: O, dĕvica vsem dĕvicam / i kraljica vsem kraljicam, / budi mi milostivna!

Petar Kanavelić: Od djevicȃ Djevo mila / nemoj meni bit nemila, / čin’ me s’ tobom plakati.

Lovro Bračuljević: Divo svijuh divic’ dika, / već mi nemoj biti gorka, / čin’ me s tobom plakati.

Antun Kanižlić: O ti, Divo svijuh djevah, / pogledaj me milostiva, / čini s tobom da cvilim.

Petar Knežević: Čini, da smart Sinka nosim / Tvog u sardcu, snižno prosim, / i da rane poštujem.

Matija Čulić: Divo divic izvarscita / bit mi nemoj jadovita / čin me s tobom cviliti.

Fortunat Pintarić: Djevo, djevicah presveta! / ne daj, da me svijet taj smeta, / daj, da s tobom tugujem.

Ivan Trnski: Djevo slavna nad djevami! / Budi sada milostna mi; / pust’ me s tobom plakati.

Ivan August Kaznačić: Svijeh d’jevȃ cv’jete izbrani, / na molbe se moje gani; / daj mi s tobom plakati.

Milan Pavelić 1920.: Djevičanstva kruno živa, / pogledaj me, milostiva, / daj mi s tobom dijelit plač.

Vice Medini: Nad svim djevam Djevo mila, / nemila mi već ne bila: / daj mi s tobom plakati.

Milan Pavelić 1929.: Kruno djevȃ, Djevo divna, / budi meni milostivna, / daj mi s tobom dijelit plač.

16. Fac ut portem Christi mortem, / passiónis fac consórtem, / et plagas recólere.

Rudolf Strohal: Čin’ me Karsta smrt nositi / ter dilnika muke biti / i rane poštovati.

Dragutin Antun Parčić: Daždь mi Hrьsta sьmrьtь nositi, / pričestьniku mucě biti, / i jazvi čestvovati.

Josef Vajs: Daj mi Hrsta smrt nositi, / pričestniku mucĕ biti, / i jazvi častvovati.

Nikola Krajačević: Kad te lepo drago prosim, / da Kristušev križ ja nosim, / ar ga ljubim iz serdca,

Pavlinska pjesmarica: Daj da Ježušev križ nosim, / veselo i jarem vozim, / ti me včini terpliva!

Petar Kanavelić: Čin’ mi po sred srdca moga / nosit muku Sina tvoga / i rane spominjati.

Lovro Bračuljević: Smert me Kersta čin’ nositi, / dionika muke biti, / rane svete štovati.

Antun Kanižlić: Da u serdcu vazda nosim / križ i muku Sinka prosim, / da nje budem dionik.

Petar Knežević: Čin me rannam izraniti, Karvju i Krixem opojiti, / a za ljubav Njegovu.

Matija Čulić: Čin da Isusa smrt podnosim / druga učin me Muke prosim / za sve rane skupiti.

Fortunat Pintarić: Daj u sercu križ nositi, / muku Sinka promisliti, / da nje budem dostojan.

Ivan Trnski: Daj da Njegvu smrt polučim, / Njegove da muke mučim / daj mi rane imati.

Ivan August Kaznačić: Daj da u srcu sveđer nosim / Isukrsta smrt, te prosim / da Mu rane poštujem.

Milan Pavelić 1920.: Daj mi nosit po sve dane / Isusovu smrt i rane, / osjećati mȗkā mač.

Vice Medini: Daj, da srcem svojim cijelim / smrt sveđ nosim, muku dijelim, / rane štujem Kristove.

Milan Pavelić 1929.: Daj mi nosit po sve dane / Isusovu smrt i rane, / osjećati muke mač.

17. Fac me plagis vulnerári, / fac me Cruce inebriári, / et cruóre Fílii.

Rudolf Strohal: Stvori me ranami raniti, / stvori me križem opojiti / i u karvi Sinovlji.

Dragutin Antun Parčić: Jazvami se ujazviti, / križemь mi se daždь upiti, / toli Sina krьviju.

Josef Vajs: Jazvami se ujazviti, / križem mi se daj upiti, / toli Sina krviju.

Nikola Krajačević: Včini, da me križ ponovi, / i presladka kerv napoji / Sinka tvoga dragoga.

Pavlinska pjesmarica: Včini da me križ ponovi / i do sitosti opoji / ljubavju Sina tvojega!

Petar Kanavelić: Čin’ me ranam izraniti, / čin’ me križem napojiti, / i krvi Jezusovom.

Lovro Bračuljević: Ranam mene čin’ raniti, / svetim Križem opojiti, / i s kervju Sina tvojega.

Antun Kanižlić: Čašu gorke muke piti / i ranjenu meni biti / daj za ljubav Njegovu.

Petar Knežević: Na dan suda pristrašnoga / ne daj jaza paklenoga / da me plamen opari.

Matija Čulić: S ranami me htij mučiti / k time križem opojiti / i s karvlju Rođenoga.

Fortunat Pintarić: Daj, da muka mene rani, / križ obuze a omami, / kerv me Sina tvojega.

Ivan Trnski: Da sam ranam’ tim urešen / i s raspela sav zanešen / krvlju Sina ponosan.

Ivan August Kaznačić: S njime ranjen daj mi biti, / s krvi Mu se opojiti / i sa križem svetijem.

Milan Pavelić 1920.: Neka rane izrane me, / neka svega opije me / Sina tvoga križ i krv.

Vice Medini: Daj me ranam izraniti, / daj me križem opojiti, / i krvlju Isusovom.

Milan Pavelić 1929.: Neka rane izrane me, / neka svega opoje me / Sina tvoga križ i krv.

18. Flammis urar ne succénsus, / per te, Virgo, sim defénsus / in die iudícii.

Rudolf Strohal: U plamenu da ne zgarem / Divo od tebe da sam branjen / na on strašni dan sudnji.

Dragutin Antun Parčić: Da plameni ne vьzgorju se, / črězь te, Děvo, zaštiću se / denь onь suda krainago.

Josef Vajs: Da plamenmi ne vzgorju se, / črĕz te, Devo, zašćiću se / v dan on suda krajnago.

Nikola Krajačević: O Marija, ti si Mati; / dostoj mi se izkazati, / v onom skradnem vremenu.

Nikola Krajačević: Kada pojdem pred strašnoga, / Boga Sudca pravičnoga / zadnji račun davati.

Nikola Krajačević: Moli za me Majka mila, / kojega si porodila, / Jezuša ljubljenoga.

Pavlinska pjesmarica: Ti me čuvaj vu poslĕdnje, / zagovarjaj vu okorne / ore suda Božjega!

Petar Kanavelić: Djevo, ti me od pakljene / čuvaj, sile, ti za mene / stoj na sudu Božjemu.

Lovro Bračuljević: Da me plamen ne opali, / plačna Divo, ti me brani / na dan suda strašnoga.

Antun Kanižlić: Kad se vas svit uplameni, / Ti u pomoć budi meni / na dan suda strašnoga.

Petar Knežević: Мој Isuse, kada pojdem / s ovog svita, daj da dojdem / Tebe s Majkom slaviti.

Matija Čulić: Da oganj vječni ne izgori me / ti, Divice, obrani me, / na dan suda strašnoga.

Fortunat Pintarić: Ne daj ikad progriješiti; / ti me Djevo onda štiti / kad nastane sudni dan.

Ivan Trnski: I od pakla tako ista / ti me čuvaj Djevo čista, / kada dojde sudnji dan.

Ivan August Kaznačić: Na dan suda prestrašnoga / ti od ognja pakljenoga / mene, D’jevo, sačuvaj!

Milan Pavelić 1920.: U dan suda za me zbori, / Ti, o Djevo, da ne mori / vječitog me ognja crv.

Vice Medini: Da me mine žar pakleni, / ti priskoči, Djevo, meni / na dan suda Božjega.

Milan Pavelić 1929.: Ti na sudu za me zbori, / Djevo sveta, da ne mori / pakleni me vječni crv.

19. Christe, cum sit hinc exire, / da per Matrem me veníre / ad palmam victóriae.

Rudolf Strohal: Karste, kad budem umriti, / daj po majci meni priti / k palmi pridobivenja.

Dragutin Antun Parčić: Estьgda otь sjudь azь otidu / materiju daždь da pridu, / Hrьste, ki palьmě pobědi.

Josef Vajs: Jegda ot sjud az otidu, / materiju daj da pridu, / Hrste, k palmĕ pobĕdi.

Nikola Krajačević: Sprosi grěhov oprošćenje, / věčno duše zveličenje, / da se z tobum veselim.

Pavlinska pjesmarica: Včini da me križ obatri / Ježušev i smert obrani / od smerti vĕkovĕčne!

Lovro Bračuljević: Kada umrem ja, Isuse, / nek’ me tužne Majke suze / vode k rajskom dobitku.

Antun Kanižlić: Čini da me križ obrani, / Sinka tvoga smert sahrani, / milost tvoja pomogne.

Petar Knežević: I kad vik moj dovarši se, / daj da duša uputi se / u nebesko raskošje. Amen.

Matija Čulić: Kad, Isuse, sa svita otidem / po Mariji čin da pridem / na dobiće od vike.

Fortunat Pintarić: Čini, da me križ vijek brani, / IsuKersta smert sahrani / milost tvoja pokrijepi.

Ivan Trnski: Isukrste! Bude l’ poći, / po majčice tvoje moći / pobjede mi vijenac daj!

Ivan August Kaznačić: Moj Jezuse, kada pođem / s ovog sv’jeta, daj da dođem / k tebi i k Majci blaženoj.

Milan Pavelić 1920.: Pri života, Kriste, mijeni / neka slavni vijenac meni / spremi Majčin zagovor.

Vice Medini: Kriste, daj mi, kad preminem, / po Majci se da dovinem / lovor-vijenca pobjede.

Milan Pavelić 1929.: Kada dođu smrtni časi, / Kriste Bože, nek me spasi / Majke tvoje zagovor.

20. Quando corpus moriétur, / fac, ut ánimae donétur / paradísi glória. Amen.

Rudolf Strohal: Kada tilo bude umriti, čin’ mi duši udiliti / rajku slavu veselja!

Dragutin Antun Parčić: Estgda tělo razdrěšitь se, / daždь da duša nadaritь se / nebesьnoju slavoju. Amenь.

Josef Vajs: Jegda tĕlo razdrĕšit se, / daj da duša nadarit se, / nebesnoju slavoju. Amen.

Nikola Krajačević: Da gda duša s tela zide, / onda pomoć naj tva pride / i tak budem zveličan.

Pavlinska pjesmarica: Duša tĕlo gda ostavi / včini to da se dobavi / radosti vĕkovĕčne! Amen.

Petar Kanavelić: Duša tijelo kad ostavi, / čin’ u rajskoj da se u slavi / po sve vijeke raduje. Tako budi.

Lovro Bračuljević: Kada tilo živit izdade, / čin’ nek’ nam se duši dade / slava rajskog blaženstva. Amen.

Antun Kanižlić: Kad od smerti tilo pade, / čini da se duši dade / slava raja vičnjega.

Vlaho Letunić: Duša tijelo kad ostavi / čini rajskoj da u slavi / po sve vijeke raduje se.

Fortunat Pintarić: Kad od smerti tijelo pane, / čini da se duši dade / slava raja vječnoga.

Matija Čulić: Kada bude tilo umriti / hotij duši udiliti / slavu rajsku u vike. Amen.

Ivan Trnski: Kada umre moje tijelo, / da mu duša preveselo / u nebeski dođe raj!

Ivan August Kaznačić: Kad s’ od t’jela razastavi / duša moja, daj da u slavi / rajskoj tebe uživa!

Milan Pavelić: Kad mi zemlja tijelo primi, / dušu onda uzmi ti mi / u nebeski blažen dvor. Amen.

Vice Medini: Kada tijelo smrt podnese, / daj, da duši daruje se / slava raja nebeskog. Amen.

Neke pjevane izvedbe na hrvatskom

Ljubo Stipišić Dalmata, Pritužbena Majka staše (2’34”)

Rabljani, Pritužbena Majka staše (3’26”)

Solinjani, Pritužbena Majka staše (2’19”)

Dubrovčani, Puna tuge Majka staše (2’30”)

Hvarani, Uz križ Mati jadna staše (20’12”)

Lado, Staše Mati vele tužna (1’52”)

Stala Majka pod raspelom (4’09”)

Stala plačuć tužna Mati (9’45”)

Stala plačuć tužna Mati (4’38”)

Mostarci, Stala plačuć tužna Mati (2’43”)

Kostanjci, Stala plačuć tužna Mati (4’13”)

Kajkavska inačica na temu

Pjesma Staše polag križa suzna, tiskana u pjesmarici Osmerostruna citara iz 1701., 1723., 1757. i 1998.,[24] koju je, čini se, priredio zagrebački kanonik Tomo Kovačević (1664.–1724.), pjevala se na kajde pjesme Stabat Mater dolorosa, ali njezin tekst nije ni prijevod ni prepjev te pjesme, nego je samo nadahnut njome, odnosno to je „dijaloški spjev sloja Gospina plača koji se pjevao na napjev Stabat Mater“.[25]

Staše polag križa suzna, / mila Majka kruto tužna, / svoga Sinka gledajuč.
Suze milo točila je, / z dragem Sinkom želĕla je / k križu biti pribita.
Poveč nam ti, ȏ Marija! / kaj si tužna Majka vidla, / vu križ stalno gledajuč?
Kak križ jesem zagledala, / k mestu na tla jes opala / od velike žalosti.
Videla sem ljubljenoga, / drage ruke Sinka moga, / k križu močno pribite.
Videla sem Sinka moga, / zarad grehov ljucstva svòga, / dragu dušu zpuštajuč.
Kruto, žuhko plakala sem, / lasi moje tergala sem, / Sinka več nejmajuči.
Križno drevo obimajuč / kaplje kervi preimajuč, / k Sinku jesem kričala.
Jai Sinek moj ljubljeni! / vu velikoj moje tugi / gdo me bude veselil?
Ob gdo da bi biti mogel! / ki bi Božju Majku hotel / k Sinu na križ pribiti.
Sinek, Sinek moj ljubljeni! / mile Majke kinč preželni! / primi Majke molitvu.
Tebe Sinek preporučam, / drage duše vse izručam / vu diku vĕkivĕčnu.
O vsi ljudi sim tečete! / žuhke suze vi točete, / milu Majku gledajuč.
O človĕče nezahvalni! / glej kako se nĕme stvari / za Jezuša žaluju.
Sunce, mĕsec, potemne se, / i pečine se raztrese / nad smertjum Stvoritĕla.
O ti draga Božja Mati! / naj se veče ti plakati / za Sinka predragoga.
Ar na trejti dan iz groba, / hoče stati on tverdoga, / na vseh duš zveličenje.

Posebna mrežna stranica

Stabat Mater nadahnula je velika djela za zbor i orkestar. Njoj je posvećena posebna mrežna stranica za koju je materijale prikupio Hans van der Velden (1937.–2005.), a nakon njegove smrti njegova družica Hannie van Osnabrugge nastavila je pothvat i godine 2020. osnovala Zakladu mrežne stranice Ultimate Stabat Mater koja poziva na glazbeno putovanje kroz stoljeća.

Iznimno uglazbljivani tekst

Stabat Mater dotaknula je mnoge vjernike i potaknula znatan broj skladatelja među njima da je uglazbe. Rozina Palić Jelavić utvrdila je godine 2018. da postoje 52 skladbe hrvatskih skladatelja za Stabat MaterPritužbena majka stašeRascviljena Majka stašeStaše polag križa suznaStala MajkaStala Mati bola sveta i Stala plačuć.[26] Niže je popis imena skladatelja s podatkom o zemlji iz koje (tada) potječe, godina skladanja Stabat Mater i poveznica na njezinu izvedbu. Tijekom nepunih sedam stoljeća, riječ je o više od 270 skladbi, ne računajući one čije snimke nisu javno dostupne.

XIV. stoljeće

gregorijanski koral: jedan pjevačšest pjevača

XV. stoljeće

Redovnik iz Salzburga (Njemačka) godine 1450.

Josquin Desprez (Belgija) godine 1480. (druga izvedba)

Ivan Browne (Engleska) godine 1490.

Rikard Davy (Engleska) godine 1490.

Pedro de Escobar (Portugal) godine 1500.

Franchino Gaffori (Italija) godine 1500.

Nepoznati skladatelj (Poljska) godine 1500.

Nepoznati skladatelj (Francuska) godine 1500.

XVI. stoljeće

Alonso de Alba (Španjolska) godine 1510.

Robert Hunt (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 1525.

Antonio de Cabézon (Španjolska) godine 1535. (druga izvedba)

Antonio Carreira (Portugal) godine 1560.

Giovanni Maria Nanini (Italija) godine 1570.

Orlando di Lasso (Belgija) godine 1585.

Iacobus Regnart (Nizozemska) godine 1588.

Giovanni Pierluigi da Palestrina (Italija) godine 1590.

Gregor Aichinger (Njemačka) godine 1597.

Felice Anerio (Italija) godine 1600.

Sebastián de Vivanco (Španjolska) godine 1600.

XVII. stoljeće

Sulpitia Lodovica Cesis (Italija) godine 1610.

Antonio Coma (Italija) godine 1614.

Giovanni Felice Sances (Italija) godine 1636.

Juan Gutiérrez de Padilla (Španjolska) godine 1640.

Christóbal Galán (Španjolska) godine 1650.

Giovanni Salvatore (Italija) godine 1660.

Alessandro Della Ciaia (Italija) godine 1666.

Marc-Antoine Charpentier (Francuska) godine 1670.

kralj Leopold I. (Austrija) godine 1678.

Nicholas Lebègue (Francuska) godine 1685.

Antonio Nola (Italija) godine 1699.

Antonio Caldara (Italija) godine 1700.

Pietro Antonio Fiocco (Italija) godine 1700.

Miguel de Ambiela (Španjolska) godine 1700.

Heinrich Ignaz von Biber (Austrija) godine 1700.

XVIII. stoljeće

Sébastien de Brossard (Francuska) godine 1702.

Antonio Bononcini (Italija) godine 1710.

Benedictus à Sancto Josepho (Nizozemska) godine 1711.

Domenico Scarlatti (Italija) godine 1715.

Nicola Fago (Italija) godine 1719.

Antonio Lotti (Italija) godine 1720.

Alessandro Scarlatti (Italija) godine 1723.

Emanuele d’ Astorga (Italija) godine 1727.

Antonio Vivaldi (Italija) godine 1727.

Giovanni Pergolesi (Italija) godine 1736. (druga izvedbatreća izvedba)

João Rodrigues Esteves (Portugal) godine 1740.

Giacomo Sellitto (Italija) godine 1740.

Josep Carcoler (Španjolska) godine 1742.

Johann Sebastian Bach (Njemačka) godine 1748. (druga izvedba)

Tommaso Traetta (Italija) godine 1748.

Girolamo Abos (Malta) godine 1750.

Francesco Ferdinando Arbesser (Austrija) godine 1750.

Giovanni Platti (Italija) godine 1750.

František Ignác Antonín Tůma (Češka) godine 1750.

Pedro Rabassa (Španjolska) godine 1750.

Jan Zach (Češka) godine 1750.

Franciszek Kottritsch (Poljska) godine 1750.

José de Nebra (Španjolska) godine 1752.

Josep Pla (Španjolska) godine 1756.

Josep Mir i Llussà (Španjolska) godine 1756.

Nicola Logroscino (Italija) godine 1760.

Giovanni Gualberto Brunetti (Italija) godine 1764.

Florian Leopold Gassmann (Češka) godine 1765.

Maximillian III. Joseph (Njemačka) godine 1766.

Franz Joseph Haydn (Austrija) godine 1767.

Quirino Gasparini (Italija) godine 1770.

Andrea Luchesi (Italija) godine 1770.

Fedele Fenaroli (Italija) godine 1775.

Franceso Saverio Giaj (Italija) godine 1775.

Antonio Soler (Španjolska) godine 1775.

Jan Engel (Poljska) godine 1778.

Francesco Pasquale Ricci (Italija) godine 1780.

Luigi Boccherini (Italija) godine 1781. (druga izvedba)

Franz Christoph Neubauer (Češka) godine 1781.

Samuel Webbe (Engleska) godine 1782.

Franz Ignaz Beck (Njemačka) godine 1783.

Jakub Jan Ryba (Češka) godine 1790.

Jozef Zeidler (Poljska) godine 1790.

Meingosus Gaelle (Njemačka) godine 1791.

José Joaquim dos Santos (Portugal) godine 1792.

Augustin Volckmer (Poljska) godine 1795.

Giuseppe Gazzaniga (Italija) godine 1800.

XIX. stoljeće

Giovanni Simone Mayr (Njemačka) godine 1803.

Giovanni Paisiello (Italija) godine 1810.

Franz Schubert (Austrija) godine 1815.

João de Deus de Castro Lobo (Brazil) godine 1820.

Amalie von Sachsen (Njemačka) godine 1824.

Juan Crisóstomo de Arriaga (Španjolska) godine 1825.

Nicolás Ledesma (Španjolska) godine 1837.

Gioacchino Rossini (Italija) godine 1837. (druga izvedba)

Bonaventure Petit (Francuska) godine 1842.

Peter Cornelius (Njemačka) godine 1849.

Dom Fonteinnes (Francuska) godine 1850.

Franz Lachner (Njemačka) godine 1850.

Joaquim Casimiro Júnior (Portugal) godine 1851.

Juan Bautista Cansino (Španjolska) godine 1854.

Saverio Mercadente (Italija) godine 1860.

Franz Liszt (Austrija) godine 1866.

Felipe Gorriti (Španjolska) godine 1871.

Théodore Gouvy (Francuska) godine 1875.

Camillo de Nardis (Italija) godine 1875.

Antonin Dvořák (Češka) godine 1877.

Franz Wüllner (Njemačka) godine 1877.

Alexandre Guilmant (Francuska) godine 1884.

Joseph Rheinberger (Njemačka) godine 1890.

Josef Bohuslav Foerster (Češka) godine 1891.

Alphons Johannes Maria Diepenbrock (Nizozemska) godine 1896.

Zoltán Kodály (Mađarska) godine 1898.

Giuseppe Verdi (Italija) godine 1898.

Charles Haenni (Švicarska) godine 1900.

Ferenc Kersch (Mađarska) godine 1900.

XX. stoljeće

Émile Paladilhe (Francuska) godine 1902.

Lorenzo Perosi (Italija) godine 1904.

Charles Villiers Stanford (Irska) godine 1906.

Bertha Frensel Wegener-Koopman (Nizozemska) godine 1909.

Emánuel Moór (Mađarska) godine 1911.

Licinio Refice (Italija) godine 1916.

Toivo Kuula (Finska) godine 1919.

Karol Szymanowski (Poljska) godine 1926.

Jan Mul (Nizozemska) godine 1934.

Herman Strategier (Nizozemska) godine 1939.

Roman Padlewski (Rusija) godine 1939.

Jean Marie Plum (Belgija) godine 1940.

Lennox Berkeley (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 1947.

José Antonio de Donostia (Španjolska) godine 1949.

Jeanne Demessieux (Francuska) godine 1950.

Francis Poulenc (Francuska) godine 1950.

Henri Carol (Francuska) godine 1950.

Bengt Johansson (Finska) godine 1951.

Julia Perry (SAD) godine 1951.

Albert de Klerk (Nizozemska) godine 1952.

Ernst von Dohnányi (Mađarska) godine 1953.

Norbert Rosseau (Belgija) godine 1957.

Krzysztof Penderecki (Poljska) godine 1962.

Herbert Howells (Engleska) godine 1965.

Frank Martin (Švicarska) godine 1967. (druga izvedba)

Nicolas Flagello (SAD) godine 1968.

Roger Calmel (Francuska) godine 1970.

Henryk Mikolaj Górecki (Poljska) godine 1971.

Milosz Magin (Poljska) godine 1973.

Poul Ruders (Danska) godine 1974.

Ennio Morricone (Italija) godine 1975.

Pietro Allori (Italija) godine 1984.

József Karai (Mađarska) godine 1984.

Arvo Pärt (Estonija) godine 1985.

Knut Nystedt (Norveška) godine 1986.

Vivian Olive (Engleska) godine 1986.

Luciano Bellini (Italija) godine 1987.

Somei Satoh (Japan) godine 1987.

Georgi Dmitriev (Rusija) godine 1988.

Urmas Sisask (Estonija) godine 1988.

Amaral Vieira (Brazil) godine 1988.

Antonín Tučapský (Češka) godine 1989.

Ermano Maggini (Švicarska) godine 1989.

Ivan Parik (Slovačka) godine 1989.

David Haladjian (Armenija) godine 1989.

Vitautas Barkauskas (Litva) godine 1990.

Francis Bebey (Kamerun) godine 1990.

Jean-Claude Schlaepfer (Švicarska) godine 1990.

Jurij Kasparov (Rusija) godine 1991.

Trond Kverno (Norveška) godine 1991.

Humphrey Clucas (Engleska) godine 1992.

Kiko Argüello (Španjolska) godine 1992.

Mihail Bronner (Rusija) godine 1993.

Felicia Donceanu (Rumunjska) godine 1994.

Jan Erik Hansen (Danska) godine 1994.

Philippe Leduc (Kanada) godine 1994.

Pawel Lukaszewski (Poljska) godine 1994.

Vladimir Martynov (Rusija) godine 1994.

Brian Schober (SAD) godine 1994.

Michael Wolpe (Izrael) godine 1994.

Pietro Arcangeli (Italija) godine 1995.

Anna Ignatowicz (Poljska) godine 1995.

Bronius Kutavicius (Litva) godine 1995.

Ramona Luengen (Kanada) godine 1995.

György Orbán (Rumunjska) godine 1995.

James Patten (Engleska) godine 1995.

Salvador Brotons (Španjolska) godine 1997.

Robert Hejnar (Češka) godine 1997.

Javier Busto (Španjolska) godine 1998.

Frank Ferko (SAD) godine 1998.

Sami Klemola (Finska) godine 1998.

Kamillo Lendvay (Mađarska) godine 1998.

Alajksandr Fjodaravіč Lіtvіnouskі (Bjelorusija) godine 1998.

Jaakko Mäntyjärvi (Finska) godine 1998.

Nicola Piovani (Italija) godine 1998.

Omar Yagoubi (Francuska) godine 1998.

Fausto Farroni (Italija) godine 1999.

Marek Jasiński (Poljska) godine 1999.

Giorgio Lanzani (Italija) godine 1999.

Erkki Raiski (Finska) godine 1999.

Arjan van Dijk (Nizozemska) godine 2000.

Marco Frisina (Italija) godine 2000.

Aaron Garber (SAD) godine 2000.

Svend Nielsen (Danska) godine 2000.

Arne Mellnäs (Švedska) godine 2000.

Bent Lorentzen (Danska) godine 2000.

Sergio Rendine (Italija) godine 2000.

Wolfgang Rihm (Njemačka) godine 2000.

Piotr Zychowicz (Poljska) godine 2000.

Emil Cossetto (Hrvatska) godine 2000.

XXI. stoljeće

Anorexsia nervosa (Francuska) godine 2001.

Brian Blyth Daubney (Engleska) godine 2001.

Kaj Chydenius (Finska) godine 2001.

William Copper (SAD) godine 2001.

Vladimir Godár (Slovačka) godine 2001.

Serge Mühle (Luksemburg) godine 2001.

Richard Prior (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 2001.

Thomas Oboe Lee (SAD) godine 2002.

Marian Mitea (Rumunjska) godine 2002.

Philippe Hersant (Francuska) godine 2002.

Gráinne Mulvey (Irska) godine 2002.

Paul Schwartz (SAD) godine 2003.

Onutė Narbutaitė (Litva) godine 2003.

Giles Swayne (Engleska) godine 2004.

Cecilia MacDowall (Engleska) godine 2004.

Marco Rosano (Italija) godine 2004.

Huub de Lange (Nizozemska) godine 2004.

Piret Pormeister-Rips (Estonija) godine 2004.

Andries Clement (Nizozemska) godine 2004.

Bruno Coulais (Francuska) godine 2005.

Heather i Linda Murray (Engleska) godine 2005.

Paul van Gulick (Nizozemska) godine 2005.

Niels la Cour (Danska) godine 2005.

Howard Blake (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 2006.

Karl Jenkins (Engleska) godine 2007.

Zoran Novačić (Hrvatska) godine 2007.

Daan Manneke (Nizozemska) godine 2007.

Martin Lutz (Danska) godine 2007.

Gustavo Fedel (Argentina) godine 2007.

Marc Eychenne (Alžir) godine 2008.

Lera Auerbach (Rusija) godine 2008.

Paul Mealor (Engleska) godine 2009.

Angelo Comisso (Italija) godine 2009.

Jacob Cooper (SAD) godine 2009.

Yann-Fañch Kemener (Francuska) godine 2010.

Egon Kracht (Nizozemska) godine 2011.

Hilarion Alfejev (Rusija) godine 2011.

Lukáš Borzík (Slovačka) godine 2011.

Osvaldo Guidotti (Italija) godine 2011.

Euchar Gravina (Malta) godine 2011.

Christopher Muscat (Malta) godine 2012.

Vasco Pereira (Portugal) godine 2012.

Bruno Vlahek (Hrvatska) godine 2013.

Hawar Tawfiq (Irak) godine 2013.

Stefano Lentini (Italija) godine 2013.

Tõnu Kõrvits (Estonija) godine 2013.

Evert van Merode (Nizozemska) godine 2013.

Vladan Vuletin (Hrvatska) godine 2014.

Jérôme Berney (Kanada) godine 2014.

Alissa Firsova (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 2014.

Matthew Martin (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 2014.

Dick Le Mair (Nizozemska) godine 2014.

Eric Tangui (Francuska) godine 2014.

Tomislav Uhlik (Hrvatska) godine 2015.

David Bednall (Engleska) godine 2015.

Philippe Partridge (Francuska) godine 2015.

Willem Stoppelenburg (Nizozemska) godine 2015.

Raffaele Serra (Italija) godine 2016.

James MacMillan (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 2016.

Alberto Schiavo (Italija) godine 2016.

Klara von Querenberg (Njemačka) godine 2016.

Gisbert Näther (Njemačka) godine 2016.

Gabriel Jackson (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 2017.

Paul Carr (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 2017.

Vache Sharafyan (Armenija) godine 2017.

Kate Moore (Australija) godine 2018.

Michele Bocchini (Italija) godine 2018.

Richard Blackford (Engleska) godine 2019.

Nicola Burnett Smith (Ujedinjeno Kraljevstvo) godine 2019.

Hervé Rémond (Francuska) godine 2020.

Srećko Bradić (Hrvatska) godine 2021.

Tyler Versluis (Kanada) godine 2021.

Eugénio Rodrigues (Portugal) godine 2021.

Timothy Helisek (SAD) godine 2021.

Lucio Mosè Benaglia (Italija) godine 2022.

Marco Finotti (Italija) godine 2022.

Prijevodi i prepjevi

Stabat Mater prevedena je na brojne jezike. Evo popisa po abecedi jezika.

afrikanerski
baskijski
bretonski
češki
danski
engleski
finski
francuski
frizijski
hebrejski
irski
kastilski
katalonski
litavski
mađarski
malteški
nizozemski
norveški
njemački
poljski
portugalski
rumunjski
ruski
slovački
slovenski
starogrčki
švedski
talijanski4. talijanski
ukrajinski


[1] Neka novija izdanja zamjenjuju Čeda sa Sina, iako se ta imenica pojavljuje u 3. kitici.

[2] Završne kitice imaju više inačica. Još neke navode se ovdje. Ni izdanja misala i časoslova nisu u tom smislu usklađena.

[3] Sacra Congregatio rituum, Calendarium Romanum, editio typica, Typis polyglottis Vaticanis, 1969., str. 119.

[4] Sacra Congregatio rituum, Calendarium Romanum, editio typica, Typis polyglottis Vaticanis, 1969., str. 103 i 138.

[5] Koga zanima više: Liturgische Prosen des Übergangsstils und der zweiten Epoche, prir. Clemens Blume i Henry M. Bannister Leipzig: Reisland, 1915, str. 312–318 (Analecta hymnica, svezak 54); Andreas Kraß, Stabat mater dolorosa. Lateinische Überlieferung und volkssprachliche Übertragungen im deutschen Mittelalter, München: Fink, 1998.; Cesarino Ruini, Un’antica versione dello Stabat Mater in un Graduale delle domenicane bolognesi, Philomusica on-line, 9 (2010.), br. 3, str. 213–233; Hrvojka Mihanović-Salopek, Himnodijske crkvene pjesme u izdanjima „Put križa“, Muka kao nepresušno nadahnuće kulture, III, ur. Jozo Čikeš, Zagreb: Pasionska baština, 2003., str. 157–173; Miho Demović, Pasionske popijevke u hrvatskim pučkim pjesmaricama s napjevom tiskanom prije II. vatikanskog sabora, Muka kao nepresušno nadahnuće kulture, III, ur. Jozo Čikeš, Zagreb: Pasionska baština, 2003., str. 239–294; Virgo SacrataStabat Materengleska Wikipedianjemačka Wikipedia,

[6] Anselmo Lentini, Te decet hymnus: L’innario della “Liturgia Horarum”, Città del Vaticano: Typis polyglottis Vaticanis, 1984., str. 214–216.

[7] Zbirka starih hrvatskih crkvenih pjesama iz starih hrvatskih glagolskih rukopisa od 14.–18. vijeka, sabrao Rudolf Strohal [1856.–1936.], Zagreb, 1916., str. 34–35. Na str. 37 donosi inačicu prvih deset kitica iz oficija fra Dumeniga Zeca iz Kopra iz godine 1753.:

Staše Majka bolezniva / poli križa sva plačliva, / kada sinak visaše.
Čiju dušu uzdišuću, / žalujuću i boleću / oštri meč prohaȇše.
O kol tužna i žalosna / biše ona blagoslovna / Majka Jedinoroenoga.
Ka želȇše i bolȇše / mila Majka kad gledaše / muke Sina privridna.
Ki človik ne bi se plakal / Majku Karstu kad bi gledal / u tolikom mučenju.
Ki se ne ne može požaliti / Karsta Majku prosmotriti / svojim Sinom boleću.
Radi svoga roda grisih / vidi Isusa u pedipsih / ter podložna bičenju.
Vidi svoga slatka Sina / umiruća, zapušćena, / kad dušu izdahnu!
Nu sad, majko, zdenac ljubavi, / stvor’ me čuti ȇkost boli, / neka s tobom proplačem.
Čin da sarce mne zgara / u ljubleniju Boga Krsta / neka Njemu ugodim!

[8] Rimski misal slavenskim jezikom = Missale Romanum Slavonico idiomate, prir. Dragutin Antun Parčić [1832.–1902.], Romae, 1893., str. 392–393 (Prazdьnikь Sedm bolokkii šl. Děvi Marie, Poslitnica); preslovljeno u latinicu;

[9] Rimski misal slovĕnskim jezikom, prir. Josef Vajs [1865.–1959.], Romae 1927., str. 453–454 (Poslĕdnica).

[10] Prepjevao o. Nikola Krajačević Sartorius (1581.–1653.). Tiskano u: Nikola Krajačević Sartorius, Molitvene knjižice, Bratislava, 1640., str. 464; Cithara octochorda, Beč, 1701., str. 197; drugo izdanje, 1723., str. 217; Ignjat Kristijanović, Čtejena i evangeliumi, U Zagrebu 1851., str. 240–241 (Plač B. D. Marie za korizmu).

[11] Pavlinska crkvena pjesmarica iz godine 1644., list 122r–123r; Pavlinski zbornik 1644 Faksimilni pretisak, Zagreb, 1991., list 122r–123r; Janko Barlé, Pavlinska pjesmarica iz godine 1644., Zagreb, 1917.; Pavlinski zbornik 1644 Transkripcija i komentari, prepisao Antun Šojat, Zagreb, 1991., str, 149–151.

[12] Prepjevao Petar Kanavelić (1637.–1719.). Objavljeno u: Evangeglja i kgnighe apostolske, U Dubrovniku 1841., str. 181–182 (Sljednica); Sebastian Franković, Bogoljubna razmišljanja verhu muke Gospodinove, U Rimu, slovotjeskom Sv. skupa raširenja vjere, 1861., str. 154–156 (Sliednica ili pjesan bolestih Djevice Marie); Stjepan Skurla, Svibanj posvećen bl. Djevici Mariji, U Dubrovniku 1876., str. 349–352; Juraj Dobrila, Otče, budi volja tvoja! Molitvena knjiga, treće popravljeno izdanje, U Beču 1869., str. 240–241.

[13] Prevoditelj nije poznat, a fra Lovro Bračuljević (1685.–1737.) priredio je prvo tiskano izdanje toga prepjeva. Objavljeno u: Dobar put putovagnia karstianskogh u rai vicsgniega ucivagnia, prir. Lovro Bračuljević, U Budimu 1730., str. 523–558; Put krixa illi Xalosno putovagnie Nascega izmuscenoga Gospodina Issukarsta Od kuchie Pilaove do Kalvarie, U Budimu 1734., str. 92–94; Filip Laštrić [1700.–1783.], Kratak naçin çiniti Put krixa, Rim, 1758.; Filip Laštrić, Put krixa, U Dubrovniku 1851., str. 4, 6, 8, 10, 12, 14, 16, 18, 20, 22, 24, 26, 28, 30, 32; [Petar Lipovčević, 1744.–1785.], Boggoslovneh pismiceh na poshtenje Boggurodici boxanstvenoj Marii, i svetom Antunu Paduanskomu, prikazaneh za duchovnu korist boggomillich gospodarah varoshanah varoshi Baje, Pečuh, 1784.; [Petar Lipovčević], Boggoslavneh pismiceh za potribu bajske xupne cerkve, U Kalacsi 1806.; Marijan Jaić [1795.–1858.], Bogoljubne pisme koje se pod svetom Missom i razlicsitima svetkovinama pivati mogu, iz razlicsitih knjigah skupljene, U Budimu 1827., str. 62–63; Marijan Jaić, Vinac bogoljubnih pisamah, U Budimu 1830.; 3. izdanje, U Budimu 1834.; 4. izdanje, U Budimu 1839.; 5. izdanje, U Budimu 1842.; 6. izdanje, U Budimu 1846.; 7. izdanje, U Budimu 1848.; 8. izdanje, U Budimu 1852., str. 77–78; 11. izdanje, U Budimu 1858.; 13. izdanje, U Budimu 1867.; 14. izdanje, U Budimu 1868.; 15. izdanje, U Budimu 1870.; 16. izdanje, U Budimu 1874.; 17. izdanje, U Budimu 1876.; Nebesko smilje i bosilje ili bogoljubne pjesme i molitvice za mladež, U Osieku 1861., str. 93–94; Put križa ili žalostno putovanje Gospodina našeg Isukrsta iz dvora Pilatova do Kalvarije, [prir. msgr. fra Anđeo Kraljević, 1807.–1879.], U Rimu slova vjeroplodničina, 1867., str. 6, 8…; Marijan Jaić, Vienac bogoljubnih pjesama, U Budimu 1883., 1885., 1888., 1890., 1893., 1898.; Budimpešta, 1903.; 1904.; 1907.; 1911.; 1913.; [faksimilu u: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture, III, ur. Jozo Čikeš, Zagreb, 2003., str. 168–169]. Napjev iz Hercegovine harmonizirao Niko Luburić, u: Sveta Cecilija, 75 (2005.), br. 2–3, str. 3.

[14] Prepjevao o. Antun Kanižlić (1699.–1777.). Objavljeno u: Antun Kanižlić, Mala i svakomu potribna bogoslovica, pritiskanje treće, U Trnavi 1764.; Knixica duhovna u csetiri dili razdilyena, U Ternavi 1768., str. 224 (Pisma XVII); Marijan Jaić, Vinac bogoljubnih pisamah, 8. izdanje, U Budimu 1852., str. 78–79; Juraj Dobrila, Otče, budi volja tvoja! Molitvena knjiga, drugo popravljeno izdanje, U Beču 1860., str. 201–202; Nebesko smilje i bosilje ili bogoljubne pjesme i molitvice za mladež, U Osieku 1861., str. 94–97; Leonardo iz Porta Mauricija, Put svetoga križa od Pilatova dvora do vrha Kalvarije, Hrvatski ga protumačio i 1765. g. izdao njeki redovnik serafinske država sv. Križa Hrvatsko-Kranjske, četvrto izpravljeno izdanje, U Gorici 1867., str. 106–108; 5. izdanje, U Gorici 1881., str. 106–108; Stjepan Skurla, Svibanj posvećen bl. Djevici Mariji, U Dubrovniku 1876., str. 352–354; Stjepan Hadrović [1863.–1934.], Crkvena pjesmarica Hosanna, Zagreb, 1911., str. 222–224.

[15] 15 kitica prepjevao fra Vlaho Letunić (1735.–1799.), u: Vlaho Letunić, Put sveti od kriscja, U Jakinu 1768., str. 15, 25, 27, 29, 31, 33, 35, 37, 39, 41, 44, 45, 47, 49 i 51; Vlaho Letunić, Sveti križni put, prir. Franjo Jurić, Dubrovnik, 1914., str. 96–97.

[16] Prepjevao fra Petar Knežević (1701.–1768.). Pisctole i evangelja, prir. Petar Knežević, U Mletczih 1773., str. 175 (Na Gospu sedam žalosti Proslidnica); Pisctole i evangelja, prir. Ante Jurić, U Mletzih 1838., str. 151. (Na Gospu sedam žalosti, koja se svetkuje u petak pete nedilje korizme iliti muke Proslidnica); Pisctole i evangelja, U Splitu, u Zadru 1857., str. 189–190.

[17] Prepisao don Matija Čulić (1749.–1829.). Matija Čulić, Pisne duhovne rasliçne, U Mletzih 1805., str. 51–53 (Na Gospu od sedam žalosti); Šćavet Župe sv. Križa u Velom Varošu u Splitu, str. 25–27 (prijepis iz 1907.). U gradu Hvaru do danas se pjeva taj prepjev sa sitnim izmjenama:

Uz križ Mati jadna staše / grozne suze prolivaše / čim visaše Sin njeji.
Ko je dušu ka jecaše / i žalosna bol ćućaše / prošal biše oštar mač.
O kako je bila bidna / kako tužna ona vridna / jedinoga Sina Mat.
U jadu se Mat boljaše / milostiva kad vidjaše / muke Sina časnoga.
Ko bi mogal ne plakati / videć da je Božja Mati / u tolikom čemeru.
Ko bi mogal ne cviliti / kad bi nju htil promisliti / kako s Sinom tuguje.
Za naroda grihe svoga / vidi Sina ljubljenoga / meu mukah i biči.
Vidi Sina Mat blažena / umirući zapuštena / kada duh svoj ispusti.
Majko vrutče od jubavi / u me Tvoje boli stavi / čin da s Tobom ja plačem.
Čin da sarce moje gori / ljubeć Njega ki me stvori / da mu ugodan ja budem.
Učin ovo Majko Boga / jako rane Propetoga / sarce zabij u moje.
Izranjena van načina / razdil sa mnom muke Sina / koje za me podnese.
Čin me s tobom plačuć stati / bol Propeta žalovati / bokle budem živiti.
Uz Križ s Tobom želim stati / i drug Ti se ukazati / u Tvojemu cviljenju.
Ti Divice divic slavna / uslišat me budi spravna / čin me s Tobom plakati.
Smart me Isusa čin nositi / i dilnika muke biti / i da rane štujem sveđ.
Čin me s njima bit ranjena / čin me s Križen opijena / još i s karvlju Sinovljom.
Da me plami ne žgu Divo / učuvaj me milostivo / na strašni dan od suda.
Kad Isuse budem mriti / po Materi čin me priti / od dobića na plaću.
U ko tilo umre vrime / čin da duša gori prime / slavu višnju od raja. Amen.

[18] Prepjevao fra Fortunat Pintarić (1798.–1867.). Objavljeno u: Fortunat Pintarić, Knjiga pjesmah u molitveniku, U Beču 1849., str. 221; Miho Demović, Prva hrvatska školska crkvena pjesmarica, Zagreb, 1999.; Pasionska baština kajkavskih krajeva, ur. Jozo Čikeš, Zagreb, 2018., str. 163–164.

[19] Prepjevao Ivan Trnski (1819.–1910.). Tiskano u: August Šenoa, Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga, Zagreb, 1876., str. 87–88; Stjepan Skurla, Svibanj posvećen bl. Djevici Mariji, U Dubrovniku 1876., str. 347–349; Hrvatska crkvena pjesmarica, U Zagrebu 1919., str. 68.

[20] Prepjevao Ivan August Kaznačić (1817.–1883.). Tiskano u: Stijepo Skurla i Vice Palunko, Vrt bogoljubnosti, U Dubrovniku 1890., str. 425–428; Stijepo Skurla, Bogoljubna zabava, Dubrovnik, 1908., str. 166–169.

[21] Prvi prepjev o. Milana Pavelića (1878.–1939.). Tiskano u: Sveta Cecilija, XIV (1920.), br. 4, str. 88–89; Prilog „Hrvatskog bogoslužbenika“ (prir. Petar Vlašić, Dubrovnik, 1923.), str. 6–7; Rimski misal za privatnu upotrebu, prir. Dragutin Kniewald, drugo izdanje, Zagreb, 1930., str. 823–825.

[22] Prepjevao dum Vice Medini (1865.–1928.). Tiskano u: Evanđelistar, prir. Petar Vlašić, U Dubrovniku 1921., str. 185–186; Hrvatski bogoslužbenik, prir. Petar Vlašić, Dubrovnik, 1923., str. 185–186; Juraj Dobrila, Oče, budi volja tvoja! Molitvenik, 15 izdanje, Pazin: Književno društvo sv. Mohora za Istru, 1946., str. 292–294.

[23] Drugi prepjev o. Milana Pavelića (1878.–1939.). Tiskano u: Rimski obrednik, Zagreb, 1929., str. 573–574 i 578–579; Hrvatski crkveni kantual, U Zagrebu 1934.; Milan Pavelić, Himni : latinske crkvene pjesme brevijara i misala : s nekima neliturgijskim, Zagreb: Glasnik Srca Isusova, 1936.; Franjo Perše, Anđeosko cvijeće, Zagreb, 1938., str. 61–62; Rimski misal za privatnu upotrebu, prir. Dragutin Kniewald, četvrto izdanje, Zagreb, 1942., str. 708–709; Milan Pavelić, Crkveni himni, Zagreb, 1945., str. 171–174; Juraj Dobrila, Oče, budi volja tvoja! Molitvenik, 15 izdanje, Pazin: Književno društvo sv. Mohora za Istru, 1946., str. 294–295; Misal za sve dane u godini, prir. Jure Radić, Makarska, 1967., str. 607–609.

[24] Cithara octochorda, Beč, 1701., str. 199; drugo izdanje, 1723., str. 218; treće izdanje, Zagrabiae, 1757., str. 147; pretisak trećega izdanja, Zagreb, 1998., str. 147.

[25] Miho Demović [1934.–2023.], Pasionske popijevke u hrvatskim pučkim pjesmaricama s napjevom tiskanim prije II. vatikanskog sabora, u Muka kao nepresušno nadagnuće kulture, III, ur. Jozo Čikeš, Zagreb: Pasionska baština, 2003., str. 289, bilješka 46.

[26] Rozina Palić Jelavić, Stabat Mater u glazbenom (umjetničkom autorskom) stvaralaštvu tijekom stoljeća s osobitim obzirom na glazbene prinose hrvatskih skladateljaPasionska baština kajkavskih krajeva, ur. Jozo Čikeš, Zagreb, 2018., str. 288–315.

IZVOR: portal Vjera i djela