Josip Jović: Poučci slučaja Hasanbegović

Ad hoc

Ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da zvijeri pokažu svoj trag. Zlatko Hasanbegović pojavio se prilično iznenada na sceni, otkrivši nam i bez namjere neke tragove, odnosno neke značajke stanja političkih duhova u zemlji, ali i neke nove ili zanemarene mogućnosti.

Mogli bismo u tom smislu izdvojiti četiri ključna poučka.

Uzdrmana scena

Revizija povijesti ili drukčije gledanje na prošle događaje od onih gledanja na koje smo navikli i koja su se doktrinarno učila u školama, pa čak i suočavanje s golim činjenicama, u stanovitim se političkim, znanstvenim i prosvjetnim krugovima, koji su pedesetak godina posredstvom moći imali monopol na istinu, još uvijek doživljava kao svetogrđe.

Svaki drukčiji pristup još uvijek je popraćen teškim sumnjama, optužbama i klevetama, što onemogućuje trezvenu raspravu i objektivne zaključke. Upravo je to na svojoj koži osjetio ministar kulture.

Ministar kulture je opasno i na svoju štetu uzdrmao kulturnu scenu kojom su zavladale koterije i klanovi organizirani i povezani osobnim, interesnim ili ideološkim, u pravilu ljevičarskim ili radikalno ljevičarskim vezama. Otuda silni prosvjedi i aktiviranje stranih medija i sličnih pojedinaca u Europi s ciljem rušenja jednog ministra, kojega sada, eto, ne treba više ni rušiti, jer je srušena cijela Vlada, zahvaljujući ponajviše još jednom lažnom vođi nacionalne desnice.

Hrvati i muslimani

Trenutno je Hasanbegović najpopularniji političar u HDZ-u, pokazalo je to i nedavno glasovanje za članove Predsjedništva, što će opet neki nedobronamjerni protumačiti kao dominaciju nacionalističkih, čak fašistoidnih snaga u ovoj stranci, jer je i Hasanbegović, dakako, isti takav. Ali stvar se može tumačiti i na drugi način. Naime, suprotno od uvjerenja kako su HDZ-ovi simpatizeri, članovi i birači ksenofobni, nacionalno i vjerski isključivi i sa snažnim uplivom katoličkog klera, na ovom primjeru se pokazuje kako je ovo političko tijelo spremno prihvatiti svakoga, bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost, tko je spreman prihvatiti određene temeljne nacionalne, ljudske i moralne vrijednosti.

Sama pojava Zlatka Hasanbegovića kao da je odškrinula vrata poboljšanju narušenih odnosa između Hrvata i muslimana (Bošnjaka) ne samo u Hrvatskoj, nego i u BiH. Odjednom vjerski vođe muslimana ističu kako je položaj pripadnika ove vjeroispovijesti najbolji u odnosu na sve druge europske države. U Sarajevu se navija za hrvatske nogometaše, pokazuje se politička spremnost za reformu.

Federacije u pravcu pune ravnopravnosti dva naroda, a neki se sjetiše i Washingtonskog sporazuma, koji je predviđao konfederalni odnos Hrvatske i Federacije BiH.