J. Buljan: Soroš protiv Tuđmana

Dana 9. veljače 1996. u zagrebačkome hotelu Esplanade, u sobi 108, sastali su se predstavnici HHO-a Karmen Bašić (izvršna direktorica Instituta Otvoreno Društvo Hrvatska, član HHO-a), Ivan Zvonimir Čičak (predsjednik HHO-a), Drago Pilsel (potpredsjednik HHO-a), Darinka Večerina (glavna tajnica HHO-a) i Petar Mrkalj (direktor ureda HHO-a) s Georgom Sorošem. Soroš je javnosti predstavljen kao američki financijaš i filantrop, a zapravo je veliki burzovni mešetar te mecena i pokrovitelj proliberalnih pokreta i udruga u postkomunističkim zemljama istočne Europe. Osnivač je i predsjednik ‘Instituta’ poznatijega pod nazivom Otvoreno društvo, organizacije koja podupire ‘aktivnosti’ u više od 50 zemalja širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Tijekom devedesetih, Soroševo Otvoreno društvo snažno se suprotstavilo tadašnjoj vlasti predvođenoj Franjom Tuđmanom i financiralo različite projekte i medije koji su bili opozicija HDZ-u.

U izvješću s toga sastanka, koje ‘nije za javnost’, a koje je potpisao Drago Pilsel 9. veljače 1996., navodi se kako će Soroš financirati sve one koji budu ‘radili na promjeni ozračja i pogleda na rad Međunarodnoga kaznenog suda u Haagu te da će on pružiti onoliku financijsku potporu kolika bude potrebna’, rekavši kako će potpisati ček ‘in bianco’ ako bude potrebno, navodi Pilsel. U zadnjemu djelu razgovora odabrana skupina ‘boraca za ljudska prava’ razgovarala je sa Sorošem i o ‘filozofskim i strateškim aspektima sučeljavanja s institucijama vlasti’. Soroš je na tome sastanku rekao kako nije potrebno trošiti energiju u opravdavanju i u obrani od napada koliko je važno ‘proučavati načine da se postojeći sustav probije kako bi bilo moguće djelovati iznutra’.

Humanitarni rad kao pokriže za sabotažu

Soroševo ‘otvoreno društvo’ registrirano je u Hrvatskoj 5. ožujka 1993. pri Ministarstvu gospodarstva, s dopuštenjem za ‘prikupljanje i raspodjelu humanitarne pomoći’. Hrvatskim tajnim službama bilo je od početka jasno kakva je to ‘humanitarna pomoć’ u kojoj se planiraju ‘načini da se postojeći sustav probije kako bi bilo moguće djelovati iznutra’. U to vrijeme, dok smo se borili za službeno dobre odnose s europskim državama i s glavnom svjetskom velesilom, morali smo se prema Sorošu i prema drugima, pa i prema ponašanju ‘traktorskih diplomata’ odnositi šire, no pritom smo, međutim, ispustili iz vida razmjere njihovih djelatnosti, dopustivši im da rade praktički što god hoće, tako da su oni dobili u svoje ruke gotovo neograničene, nesmetane mogućnosti djelovanja. Mnogi su zato uz pomoć stranih ‘nevladinih organizacija’ i otvorenih društava kakvo je bilo Soroševo za judine škude brzinski pripremali knjige, publikacije i predavali dokumente haaškome tužiteljstvu kako bi nas izveli iz ‘Tuđmanova mraka’ i konačno otvorili svijetu te uveli u zapadnoeuropsku civilizaciju i blagostanje. Tako su nastajale knjige kao što je pamflet HHO-a, ‘Vojna operacija Oluja i poslije’ koji je uredio profesor Žarko Puhovski, a kojim se i danas Srpsko narodno vijeće koristi u propagandi protiv operacije Oluja.

Taj uradak koji je financirao Soroš, namjerno je opterećen nametanjem neargumentiranoga razmišljanja opolitičkome i vojnome kontekstu operacije Oluja. Tijekom suđenja za Oluju generalima u Haagu, Puhovski je na pitanje li postojao pritisak stranih donatora da se HHO nastavi baviti tematikom ratnih zločina, odgovorio kako je postojao ‘indirektni, financijski pritisak’. Postojao je financijski pritisak na temu, ali ne i na broj. Nije bilo pritiska da se proizvede što veći broj navoda o ratnim zločinima, kazao je Puhovski u sudnici 17. veljače 2009. Koliko su Puhovskome i ostalima bile drage ‘judine škude’, vidi se po knjizi koju je ‘uredio’ i gdje je navedeno 410 navodno ubijenih, a prema podatcima Dorha, za vrijeme i nakon Oluje evidentirano je 47 ubojstava, od kojih je 21 procesuirano (33 počinitelja). Za čiji je račun HHO uvećao srpske žrtve nakon oluje 10 puta? Obrane generala i tužiteljstvo usuglasile su se za 44 ubojstva. Lažovi i krivotvoritelji ovih podataka, profesor Puhovski i Ivan Zvonimir Čičak, nikada se nisu ispričali hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu za ove gnusne laži!

Hakerska bojna protiv Soroša

Mnogo prije curenja tisuća dokumenata koji razotkrivaju strategiju, taktiku i donacije Soroševe hobotnice u takozvanom DC Leaksu, u New York Timesu je 24. rujna 1997. objavljen tekst o ‘državnoj represiji protiv nevladinih udruga’ u kojemu je pisalo da je hrvatsko Ministarstvo obrane pretraživalo računalne dosjee središnjice Instituta Otvoreno društvo u New Yorku. To je prema piscu toga članka značilo da je hrvatska Vlada putem svojih kibernetičkih ratnika izvršila ‘besprizornu informatičku agresiju na Ameriku’. Kako vidimo po ovomu Pilselovu izvješću, Soroševo ‘Otvoreno društvo’ snažno se suprotstavljalo tadašnjoj vlasti predvođenoj Franjom Tuđmanom. Iako su bili registrirani kao humanitarna organizacija, Otvoreno društvo unosilo je nelegalno veće količine novca i ilegalno financiralo određene skupine koje su se borile protiv Hrvatske i Franje Tuđmana, ‘hrvatskoga autoritativnog predsjednika’, izbjegavajući plaćanje poreza i izigravajući tako porezne propise Republike Hrvatske. Tri djelatnika tzv. Instituta pravomoćno su osuđena zbog prekršaja u financijskome poslovanju i krivotvorenja službenih isprava.

Tako plaćani od Soroša i organizirani od stranih ‘nevladinih’ organizacija, aktivisti HHO-a i mnogi drugi bavili su se špijunažom protiv vlastite zemlje, a te fabricirane dokaze čuvali u arhivi koja je bila smještena u prostorijama SDP-a na Iblerovu trgu koje je ‘iznajmio’ za svoje potrebe HHO. Pravni okvir tim fabriciranim dokumentima davali su Hrvatski pravni centar (HPC), na čelu sa Stjepanom Ivaniševićem koji će odmah nakon pobjede Račanove koalicije postati ministar pravosuđa u Račanovoj vladi, i Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava(HHO) s ‘uglednim’ odvjetnikom Čedom Prodanovićem koji je tada bio član predsjedništva HHO-a i potpredsjednik Instituta Otvoreno društvo. Prodanović je svoje znanje o ljudskim pravima stekao radeći u komunizmu kao zamjenik općinskoga javnog tužitelja, zatim zamjenik okružnoga javnog tužitelja i napokon javni tužitelj. Nakon ‘pravne obrade’ dokaza o hrvatskoj genocidnosti u operaciji Oluja i ‘zločinima Tuđmanova režima’ u arhiv na Iblerovu trgu u središnjici SDP-a tajnovito bi dolazili predstavnici Međunarodnoga kaznenog suda koji su tu pripremljenu dokumentaciju otpremali u Haag. Na kraju je Soroša, ‘časnoga’ burzovnoga mešetara 14. listopada 2002. bivši predsjednik Mesić odlikovao visokim državnim odličjem Redom kneza Branimira s ogrlicom kako se navodi ‘za zasluge stečene u procesu demokratizacije Republike Hrvatske’.

SDP kao dokazani Sorošev saveznik

Dokumenti koji su nedavno procurili iz Soroševih arhiva u aferi ‘DC leaks’ nisu privukli veliku pozornost. Soroševa hobotnica u mnogim državama, pa i u Hrvatskoj, kontrolira većinu medija. U pravilu, svaka inicijativa koja dolazi od Soroševih ljudi i udruga, ma kako bila marginalna, dobiva golemi i pozitivan publicitet, dok oni koje on smatra neprijateljima uvijek dobivaju golemi negativni publicitet. Pregledavanjem dokumenata koji su procurili iz Hrvatske spominju se Teršeličkin ‘Centar za mirovne studije’, GONG, Platforma 112… i ostali koji su se ‘dokazali’ u svojoj izdajničkoj djelatnosti opstruirajući demokratske procese u Hrvatskoj za interese ‘otvorenog društva’ kakvo svojim idejama zastupa burzovni mešetar Soroš. Pozornost svakako zaokuplja i popis od 226 zastupnika u Europskome parlamentu od njih 750 koje Zaklada Otvoreno društvo smatra ‘dokazanim saveznicima Otvorenog društva’. Zanimljivo je da su iz Hrvatske na tome popisu kao ‘dokazani saveznici’ Soroševe fundacije Tonino Picula, Jozo Radoš, Ivan Jakovčić, Biljana Borzan i Davor Škrlec. S obzirom na to koliko je novca Soroš potrošio na rušenje Tuđmanova HDZ-a, nije ni čudno da na tom popisu ‘dokazanih saveznika’ nema niti jednoga zastupnika iz HDZ-a. Važno je prepoznati da je utjecaj Sorosa i njegovih ideja veći nego što većina ljudi želi priznati. Taj je utjecaj u svakome slučaju antidemokratski jer ide za nametanjem jednoga stava, stava ‘novca’ kao jedinoga ispravnog, jedne političke opcije kao jedine ispravne, i u konačnici završava jednoumljem s demokracijom kao fasadom.

Pred nama su izbori i povijesni je trenutak da svi trijezno razmislimo o međunarodnim i unutarnjim okolnostima s kojima je suočena Hrvatska. Vrijeme je da prepoznate opasnosti, da ne postanete slijepo oruđe upregnuto u politička kola onih međunarodnih krugova koji su neskloni samostalnoj Hrvatskoj, ili onih unutarnjih ostataka, koji se ne mogu s njome pomiriti. Podsjetimo se: za hrvatske povijesne nedaće nisu nam bili krivi samo vanjski protivnici, već ponajviše nejedinstvo, razdor i nezrelost u redovima vodećih političkih struktura.

Joško Buljan
Hrvatski tjednik