Osuda ili bratska opomena?

Jedna od važnijih zaboravljenih kreposti i obveza koje imamo je- dužnost pokarati grješnika; to je jedno od Duhovnih Djela milosrđa.

Nažalost, svijet i Vrag su u velikoj mjeri uspjeli uvjeriti kršćane da ne čine ovu važnu dužnost. Kada skrenemo pozornost na nečiji grijeh ili krivo djelo, kaže nam se da ih “sudimo”. U kulturi u kojoj je “tolerancija” jedna od rijetkih preostalih vrlina, “suditi nekome” se čini kao strašno djelo. “Kako se usuđuješ to činiti?” često ćemo čuti u današnjem svijetu. “Tko si ti da sudiš druge?

Da budemo jasni, postoje neke osude koje nam jesu zabranjene. Na primjer, ne možemo procijeniti jesmo li bolji ili lošiji od nekog drugog pred Bogom. Niti možemo uvijek razumjeti krajnju krivnju ili unutarnje namjere druge osobe kao da smo Bog. Sveto Pismo govori nam u vezi ovakve osude: “Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” (1 Sam 16, 7). Štoviše, nemamo ni ovlasti ni znanja osuditi nekoga na pakao. Bog je sudac u tom smislu.

Ali, Sveto Pismo nam u bezbroj primjera govori da moramo ukoriti grješnika.Daleko od toga da brani bratsko ispravljanje, Sveto Pismo to naređuje i pohvaljuje.

Citiramo samo neke od tih tekstova:

1. Sam Isus kaže:
Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. (Mt 18, 15-18).
2. Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini. A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.
Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.
Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima – ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine. (1 Kor 5).
3. Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! (Gal 6, 1-2).
4. Svoga bližnjega trebamo nježno i ponizno ispravljati. Često će nam to biti teško, ako je tako možemo se sjetiti što sveti Jakov govori u svojoj poslanici: „Tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha“ (Jak 5, 19).
5. Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. (Lev 19,17).
6. Ako li se tko ne pokorava našoj riječi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi, ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata. (2 Sol 3,14).
Sličan tekst kaže: Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas. (2 Sol 3, 6).
7. Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! (Kol 3,16)
Sličan tekst kaže: Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. (2 Tim 3,16).
8. Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! (1 Sol 5,14).

Postoji još primjera, ali ovdje želim istaknuti poruku: Bratsko opominjanje je propisano i zapovjeđeno u Svetom pismu. Moramo se oduprijeti sramu koji nam svijet nameće kada nas pokušava uvjeriti da ne smijemo “suditi” druge ljude.

Baš zato što smo ovdje zakazali, svijet postaje sve više grešan, grub i nediscipliniran. Previše ljudi je danas izvan kontrole, nedisciplinirano, pa čak i nepopravljivo. Previše njih je zaključano u grijehu i nikada nisu bili pravilno ukoreni ili opomenuti. Svijet je postao manje ugodan, manje dobrohoton i zbog toga je teže naučavati; odnosno svijet je upao u veći grijeh i u veće ropstvo. Ne ispraviti i upozoriti grješnika znači ne činiti djela ljubavi i milosrđa; znači da nisi krepostan i ne pozivaš druge na kreposti. U konačnici, svi smo osiromašeni zbog našeg neuspjeha u opominjanju grješnika.

Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada. Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje. (Izr 10,10-11).
Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluđuje tko se na ukor ne osvrće. (Izr 10,17).

Izvor