Što prvo činite: razmišljate ili djelujete?

Moto ekstroverta mogao bi biti: “Prvo djeluj pa onda razmišljaj” (ili: “Prvo govori pa razmišljaj kasnije”), dok bi moto jednoga introverta bio: “Prvo misli pa onda djeluj.”

Temperament

Ekstrovert će obično izraziti svoje misli i osjećaje odmah, bez duboka razmišljanja. Kada se mora donijeti neka odluka, ekstroverti će bez kolebanja odmah obznaniti svoje mišljenje (kolerici) ili zatražiti mišljenja drugih ljudi (sangvinici). Kolerici i sangvinici ne ustručavaju se podijeliti svoje misli (kolerici) ili osjećaje (sangvinici) s drugim ljudima. Mnoga je majka jadikovala zbog svojega sangvinična djeteta koje “ne zna ne pokazati ni jedan svoj osjećaj”. Mnogi prijatelj ili suradnik na poslu može potvrditi sklonost kolerika da “odmah uzvrati paljbom”. Kolerici i sangvinici osjećaju se posve ugodno pred ljudima i u društvu, premda koleriku može biti potrebno više “vremena za sebe” nego sangviniku.

Introvertiranu će melankoliku biti lakše izraziti misli i ideje negoli flegmatiku, ali će ga poznanici često smatrati bezličnim, zahtjevnim, pa čak i hladnim. Melankolik ne će rado otkrivati osjećaje i može netočno protumačiti društvene geste ili običaje. Introvertirani je flegmatik, s druge strane, usklađeniji sa svojim osjećajima, kao i s ljudima koji ga okružuju, i duboko mu je stalo do drugih ljudi; ipak, on je sklon suzdržano, čak samozatajno, izražavati misli i osjećaje kako bi izbjegao sukobe ili zbog straha da ga drugi ne povrijede. Dok je logičnu i analitičnu melankoliku ugodno preispitivati i istraživati vlastite misli, nutarnji žživot flegmatika katkada može biti toliko komplicirana zagonetka da čak ni on sam ne će htjeti trošiti puno vremena na njegovo analiziranje.

Introverte se – bili flegmatični ili melankolični – povremeno može optuživati za snobizam ili hladno držanje u društvenim situacijama, a njima su u stvari potrebni vrijeme i prostor za obradu informacija i razmišljanje o njima (melankolik), odnosno da bi se mogli osjećati ugodno i sigurno (flegmatik). Izvanjske geste društvenosti – osmijeh, gledanje drugima u oči – koji sangvinicima i kolericima ne padaju nimalo teško, ponašanja su koja ljudi s introvertiranim temperamentima moraju učiti. Zbog toga što su skloni introvertiranosti, i melankolici i flegmatici obično su, izvanjski gledano, manje aktivni ili produktivni od sangvinična i kolerična temperamenta. Introverti su općenito više misaoni, manje oni koji se sukobljavaju i manje inicijatori.

Načela ili ljudi?

Dva temperamenta koja pridaju najveću važnost skladu u odnosima, suradnji s drugim ljudima i koji uzimaju u obzir potrebe i osjećaje drugih ljudi jesu sangviničan i flegmatičan. Jeste li dobar suradnik i timski igrač? Osjećate li se neugodno kada postoji sukob ili nesloga? Preuzimate li katkada previše obveza na sebe kako biste pomogli drugima? Je li vam lako zamisliti kako je biti u kožži nekoga drugog? Onda ste možda sangvinični (ako ste ekstrovertirani) ili flegmatični (ako ste introvertirani).

Sangvinik je vaš klasični “narodski čovjek” koji spaja ekstrovertiranost s prirodnom željom da ugađa ljudima i gradi prijateljstva. I flegmatik je orijentiran na odnose, ali na introvertiran način. Flegmatici žžele da svi oko njih budu sretni, žžele izbjeći i rastjerati svaku svađu. Sangviničan i flegmatičan temperament daju prioritet slozi pa su stoga obično prilagodljivi i kooperativni, pod uvjetom da njihove osnovne potrebe budu zadovoljene. Kako bi očuvali slogu, oba će temperamenta biti prije sklona složiti se s ljudima koji ih okružuju, nego pokušavati nametati vlastitu volju ili preuzimati vodstvo.

Kolerici i melankolici, s druge strane, obično ne donose odluke zbog toga da bi zadovoljili druge ljude ili održavali mirne odnose. Njih prije motiviraju njihovi vlastiti ciljevi, vlastite ideje i vlastiti ideali. Oni ne cijene osjećaje i sentimente koliko cijene načela. Radije će u danoj situaciji ili odluci težžiti objektivnosti i jasnoći negoli brinuti o tome kako će ta odluka utjecati na ljude i što će oni misliti o njoj. Ako ih se primora da biraju hoće li biti iskreni ili taktični, kolerici i melankolici izabrat će istinu.

A sada se upitajte:

o  Jesam li ja ekstrovertirana ili introvertirana osoba?

o  Donosim li odluke na temelju logičkih načela ili na temelju odnosa?

Vodstvo se događa kod svih tipova

Dva tipa temperamenta s najvećim intenzitetom reagiranja i najdužim trajanjem reakcije – koleričan i melankoličan – također su dva klasična tipa “vođe”. Premda netko iz bilo koja četiri tipa temperamenta može razviti snažžne sposobnosti za vodstvo, kolerici i melankolici su prirodni vođe zato što žžele obavljati stvari na vlastiti način. Njihova je mana to što mogu imati poteškoća u preuzimanju vodstva kada je to potrebno, a katkada će nastojati ne samo voditi druge ljude, nego im i zapovijedati. Kolerik će to činiti na otvoren način dok će melankolik kontrolirati druge tiho, iza kulisa.

Kolerik voli preuzimati brigu o projektima i ljudima i može hrliti naprijed bez ikakva prethodnoga konzultiranja ili razmišljanja. Melankolik zauzima više pristup “stražnjega sjedala”; umjesto da inicira on analizira. Dok kolerik priprema ratne planove i raspoređuje trupe, melankolik utvrđuje gdje sve projekt ne zadovoljava ideal. Kolerično-melankolično povjerenstvo za planiranje bila bi izvrsna kombinacija: kolerik bi pokretao programe i iznosio inicijalnu strategiju, a melankolik bi bio službeni iznositelj prigovora, onaj koji ispravlja sve nepromišljene pogrješke i usavršava plan.

Kolerik je obično iskren i tvrdoglav, sklon prepirci i nepovjerljiv. Melankolik ne će žžuriti s iznošenjem misli, ali će donositi kritičke stavove u sebi. Učitelji i nastavnici morat će se truditi da zadobiju poštovanje kako kolerika, tako i melankolika. Kolerici započinju s drskom pretpostavkom da su svi manje inteligentni od njih. Svako iznošenje ideja dočekat će kritika obojice od njih: verbalna kolerika, a neizgovorena melankolika.

Sangvinicima i flegmaticima često je ugodnije unutar tima i često više vole zauzimati “stražnje sjedalo” ili pomoćnu ulogu. Njima obično nije ugodno preuzeti na sebe mukotrpne i zahtjevne poslove kakve vodstvo često povlači za sobom: donositi nepopularne odluke zbog misije, preuzimati odgovornost i delegirati poslove, ostajati na poslu i zadržavati druge na njihovim poslovima i tako dalje. Pa ipak, ako čvrsto odluče da budu vođe, često će biti najbolji u tome. Oni će iskoristiti svoju sposobnost za razumijevanje ljudi i povezivanje s njima kako bi postali vođe-sluge (flegmatici), oni koji rukovode tako što rade onoliko koliko to traže od drugih, pa čak i više od toga, ili karizmatični vođe (sangvinici), koji vode snagom svojega entuzijazma i osobnosti.

Preporučujemo vam da ovo proučavanje temperamenata shvatite kao sredstvo za samospoznaju i kao pomagalo za razumijevanje i poštivanje drugih ljudi. Nemojte misliti da svaka osoba mora točno odgovarati jednomu od ovih četiriju tipova. Umjesto toga, shvatite portrete ovih četiriju temperamenata kao ključ za razumijevanje onih sklonosti koje, potičući iz naše naravi, utječu na našu cjelokupnu osobnost.

Kako bolje upoznati vlastiti temperament te na osnovu toga skladnije živjeti s drugima i istinski rasti u vjeri možete pročitati u knjizi Temperament iz koje je gornji tekst izvadak. Knjigu možete virtualno prelistati i više o njoj saznati na linku.

Foto: Shutterstock.com