Jesu li ateisti stvarno inteligentniji od vjernika? Kritika jednog “istraživanja”

Zašto su rezultati istraživanja čije su metode za svakog ozbiljnijeg znanstvenika upitne dobili toliko publiciteta? Možda zato što se “znanost” već odavno koristi za ideološke ratove

Isus

Ateisti inteligentniji od religioznih ljudi“, takav je naslov vrištao nedavno sa naslovnica portala iznad informacije o “znanstvenom” istraživanju koje bi trebalo navodno potvrditi tezu koju militantni protivnici vjere vole često zastupati.

Istraživanje o kojem je riječ zove se “Veza između inteligencije i religioznosti: Meta-analiza i neka predložena objašnjenja” i napravili su ga profesori s Rochester sveučilišta u Britaniji. Oni tvrde da su revizijom 63 srodnih istraživanja u razdoblju od 1921. pronašli poveznicu između niže kvocijenta inteligencije i religioznosti. Zaključak – postoji manja vjerojatnost da će  inteligentniji ljudi postati religiozni. Istraživanje prema svojim parametrima (revizija 63 istraživanja od 1921.) prosječnom čitatelju izgleda impresivno i neupitno, ali nedugo nakon njegova objavljivanja javili su se mnogi koji su u pitanje doveli kako metodu tako i njezine rezultate. I pri tome je puno tih kritičkih glasova dolazilo upravo iz krugova ateista, dakle one grupacije koja bi, za njih afirmativnim, rezultatima istraživanja trebala biti, bar na prvi pogled, zadovoljna. Jedan od tih glasova pripada Franku Furediju, uglednom britanskom sociologu koji je u svojoj nedavnoj kolumni za lijevi The Independent istraživanje kritizirao kao tendenciozno i znanstveno neutmeljeno.

“Kao i svi drugi koji su analizirali pokušaje da se usporede razine inteligencije različitih društvenih grupacija, znam da su takva istraživanja puna metodoloških pogreški. Sam pojam inteligencije je koncept o kojem se još uvijek raspravlja i potpuno je nejasno što je to što se zapravo mjeri u ovakvim istraživanjima. Stavovi o kuturnim vrijednostima posredovani su preko čitavog niza utjecaja za koje je važan kontekst i čije značenje postaje izgubljeno kada se svede na brojke. Svaki pokušaj da se stvori uzročna veza između osobne vjere i inteligencije najčešće završava kao vježba iz forsirane apstrakcije”, tvrdi britanski sociolog u svojoj kolumni u The Independentu i nastavlja:

“Jedino što ovo istraživanje pokazuje jest da inteligentniji ljudi provode više vremena u obrazovnim institucijama. A pošto su danas te institucije sekularne na njima će nastati veći broj ateista.Sekularizam i ateizam su dio kulturološkog koda visokog obrazovanja na koji većina konformistički pristaje. Pametna djeca koja ne idu na sveučilište vjerojatno će ostati vjerni svojim religioznim preferencijama jer se od njih očekuju drugačije vrijednosti”.

Roko Kerovec, profesor povijesti i teolog, te direktor Studentskog evanđeoskog pokreta (STEP) u izjavi za Bitno.net ukazao je na iste metodološke pogreške istraživanja koje ističe i britanski sociolog.

“Istraživanje koje pronalazi poveznicu između niže inteligencije i religioznosti jest redukcionistička interpretacija nalaza istih istraživanja koja je de facto neupotrebljiva za znanstveno razumijevanje fenomena ljudske religioznosti. Osim što je uzročno-posljedični odnos inteligencije i religioznosti umjetni kauzalitet koji nije empirijski provjerljiv (ako i možemo pronaći radni konsenzus oko pojma „inteligencije“ – što još nije slučaj u znanstvenoj zajednici –  on svakako nije moguć kod tako složenog i raznovrsnog pojma religioznosti), ova interpretacija ujedno ignorira kulturne, socijalne i ine kontekste u kojima se inteligencija i religioznost prepoznaju i vrednuju te to čak naglašava kao svoju snagu”, rekao nam je Kerovec.

Kako je pojasnio teolog, istraživanje koje tendira na “meta-analizu” ne nudi adekvatnu metodologiju za takva pristup.

“Nema zajedničkog nazivnika za, primjerice, mjerenje inteligencije kod hindusa u slamovima Calcutte početkom dvadesetog stoljeća i njemačkog luterana u predgrađu Berlina u 21. stoljeću. Ignoriranje faktora konteksta (reduciranje) u službi potrage za univerzalnim zakonom u empirijski problematičnim istraživačkim temama kao što je ljudska inteligencija, recept je za donošenje pogrešnih zaključaka i objašnjenja – kao kada bismo gledajući kocku objašnjavali kvadrat”, tvrdi Kerovec. Frank Furedi je u svom komentaru napisao kako u ovome radu nije riječ o znanstvenom nego aktivističkom istraživanju.

“Polemička uporaba znanosti – koje se zove scijentizam – nema ničega zajedničkog s pravom znanošću koja je nepristrana potraga za istinom. Scijentizam koristi autoritet znanosti da diskreditira moralni status skupine i indvidualaca na tezama o njihovoj prirodnoj inferiornosti….Nažalost, mantra ‘istraživanja pokazuju’ postala je zamjenom za kritičko sagledavanje stajališta. Potcijenjivanje inteligencije tvojih protivnika, to je ono što djeca rade kada se svađaju i jedni druge zovu glupima”, kritičan je Britanac prema ideologiji “novog ateizma” koje je pozdravila ovo istraživanje.

Roko Kerovec ima sličnu poruku.

“Humanističke znanstvene discipline već neko vrijeme štite svoj ugled škartirajući ideološki tendenciozna istraživanja pod kategorijom „junk science“ gdje pripada i ovo istraživanje. Njegov doprinos će se osjetiti u debatnim arenama teista i ateista ali ne i u mainstream znanosti”, zaključuje zagrebački teolog.

J. I. | Bitno.net