Što znanost (ne) može?

 LUKA ILIĆ
Wikimedia CommonsIzvor: Wikimedia Commons

Scijentizam se definira kao „ideologija koja izdiže znanost iznad ostalih tumačenja života“, a karakterizira ga „pretjerano povjerenje u metode prirodne znanosti koje se primjenjuju u svim područjima istraživanja.“[1] Riječ je o razmišljanju „kako je samo znanstvena spoznaja pravo znanje – da ne postoji racionalan, objektivan oblik istraživanja koji nije grana znanosti.“[2]

No znanost posjeduje mnoga ograničenja, a to predstavlja izazov scijentizmu, koji se – kao što sam ranije napomenuo – pretjerano pouzdaje u tu istu znanost. O kojim je ograničenjima znanosti uopće riječ? Ili drukčije rečeno: što to znanost ne može? William Lane Craig je u svojoj prvoj debati s Peterom Atkinsom, još davne 1998. godine, istaknuo sljedeća područja koja znanost ne može dokazati[3]:

  • znanost ne može dokazati logičke i matematičke istine jer ih pretpostavlja, a dokazati ih znanošću predstavlja kružno dokazivanje;
  • metafizičke istine poput „postoji vanjski materijalni svijet neovisan o našem umu“, „svijet je inteligibilan“, „postoje drugi umovi izuzev mojega“ ili „svijet nije stvoren prije pet minuta s prividom starosti“ su racionalna vjerovanja koja ne mogu biti dokazana znanošću i, kao u slučaju logičkih i matematičkih istina, znanost te istine već pretpostavlja;
  • etička vjerovanja ne mogu biti znanstveno dokazana: ne možemo znanstvenom metodom dokazati da su nacistički znanstvenici činili zlo u koncentracijskim logorima;
  • estetski sudovi su također izvan dohvata znanosti: ne možemo znanstveno dokazati lijepo ili ružno;
  • konačno, niti sama znanost ne može biti opravdana znanstvenom metodom jer se znanost temelji na nedokazivim pretpostavkama. Tako specijalna teorija relativnosti ovisi o pretpostavci da je brzina svjetlosti u jednom smjeru između bilo koje točke A i B konstantna.

Nijedno od ovih vjerovanja se ne može znanstveno dokazati, a opet smo potpuno racionalni ako ih držimo. Ako se, poput scijentista, ograničimo isključivo na metodu prirodnih znanosti, mnoga naša vjerovanja do kojih nismo došli znanstvenom metodom bila bi iracionalna. Štoviše, sama znanost bi se temeljila na iracionalnim temeljima jer se njene pretpostavke ne može dokazati znanstvenom metodom. Na temelju ovih razloga moramo zaključiti kako je scijentizam intelektualno neodrživa opcija.[4]

Luka Ilić

[1] „Scijentizam“, Hrvatska enciklopedija, http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55057, (19. prosinca 2016).

[2] Edward Feser, „Zaslijepljen scijentizmom“, Katolik s dna kace, 2012, http://katoliksdnakace.blogspot.it/2012/03/zaslijepljeni-scijentizmom.html (pogledano 19. prosinca 2016).

[3] William Lane Craig – Peter Atkins, „What is the evidence for/against the existence of God?“, Reasonable Faith, 1998, http://www.reasonablefaith.org/debate-transcript-what-is-the-evidence-for-against-the-existence-of-god/ (pogledano 19. prosinca 2016).

[4] Ovome možemo pridružiti i kritiku Edwarda Fesera koji kaže kako je znanost deskriptivno i eksplanatorno ograničena. Deskriptivno jer inzistira na kvantitativnom opisivanju svijeta kojem je jezik matematika, a problem je u tome što mi u svakodnevici stvarnosti pristupamo kvalitativno i znanost ne može doprijeti do tih područja. No znanost je i eksplanatorno ograničena: ne može, primjerice, odgovoriti na pitanje o konačnom temelju stvarnosti. Feser dodaje kako znanost pretpostavlja fizikalne zakone, a ti zakoni ne mogu odgovoriti na pitanje zašto materijalna bića uopće postoje. Više o ovome u: Edward Feser, Scholastic Metaphysics: A Contemporary Introduction (Heusenstamm: Editiones Scholasticae, 2014), 12-21.

Izvor: konzervativac.com