Kako ispravno tumačiti Sveto pismo?

U Svetom pismu Bog govori čovjeku na ljudski način. Da bi se Pismo ispravno tumačilo, treba dakle pažljivo istraživati što su nam sveti pisci stvarno htjeli reći i što je Bog po njihovim riječima odlučio otkriti.

Ruka

110 Da bi se shvatila nakana svetih autora, treba uzeti u obzir prilike njihova vremena i njihove kulture, ondašnje “književne vrste”, onovremeni način shvaćanja, izražavanja i pripovijedanja. “Istina se, naime, drugačije iznosi i izražava u tekstovima, prema tome jesu li povijesni, ili proročki, ili pjesnički, ili drugovrsna govora”.[80]

111 No, budući da je Sveto pismo nadahnuto, postoji još jedno ne manje važno načelo ispravna tumačenja, bez kojega bi Pismo ostalo mrtvo slovo: Sveto pismo treba “čitati i tumačiti istim Duhom kojim je napisano”.[81] Za tumačenje Svetog pisma u skladu s Duhom koji ga je nadahnuo, Drugi vatikanski sabor naznačuje tri kriterija:[82]

112 1. Brižno paziti “na sadržaj i jedinstvo cijeloga Pisma”. Koliko god bile različite knjige od kojih se sastoji, Pismo je ipak jedno poradi jedinstva Božjega nauma, kojemu je Isus Krist središte i srce – srce otvoreno nakon njegove Pashe:[83]

Pod Kristovim srcem[84 ]treba razumjeti Sveto pismo, koje upravo otkriva srce Kristovo. To je srce prije Muke bilo zatvoreno jer Pismo bijaše nejasno. Ali Pismo je poslije Muke otvoreno, da oni koji ga sada poznaju, razmotre i shvate kako trebaju protumačiti proroštva.[85]

113 2. Pismo čitati u “živoj Predaji cijele Crkve”. Prema riječi Otaca, “sacra Scriptura principalius est in corde Ecclesiae quam in materialibus instrumentis scripta – Sveto pismo je većma napisano u srcu Crkve nego u tvarnim knjigama”. Crkva u svojoj Predaji doista čuva živo sjećanje Božje Riječi, a Duh Sveti joj je tumač u duhovnom smislu.[86]

114 3. Paziti “na analogiju vjere”.[87] Pod “analogijom vjere” podrazumijevamo uzajamnu povezanost istina vjere među sobom i u cjelokupnom naumu Objave.

Višestruki smisao Pisma

115 Prema staroj predaji može se razlikovati dvostruk smisao Svetog pisma: doslovni i duhovni smisao. Ovaj potonji se opet dijeli na: alegorijski, moralni i anagogički. Kad se ova četiri smisla potpuno slažu, živom čitanju Pisma u Crkvi zajamčeno je sve njegovo bogatstvo.

116 Doslovni smisao jest značenje što proizlazi iz riječi Svetog pisma a utvrđuje se egzegezom, koja se drži pravila ispravna tumačenja. “Omnes sensus (sc. sacrae Scripturae) fundentur super litteralem – Svaki se smisao (Svetog pisma) temelji na doslovnom”.[88]

117 Duhovni smisao. Zahvaljujući jedinstvu Božjega nauma, ne samo tekst Svetog pisma, nego i stvarnosti i događaji, o kojima se govori, mogu biti znakovi.

  1. Alegorijski smisao. Do dubljeg shvaćanja događaja možemo doprijeti ako prepoznamo značenje koje imaju u Kristu; tako npr. prelazak Crvenoga mora znak je Kristove pobjede, a time i Krštenja.[89]
  2. Moralni smisao. Događaji, o kojima Sveto pismo pripovijeda, mogu nas ponukati da ispravno djelujemo. Opisani su “za upozorenje nama” (1 Kor 10,11).[90]
  3. Anagogički smisao. Određene stvarnosti i događaje možemo sagledati u njihovu vječnom značenju, kojim nas uznose (grčki: “anagoge”) prema našoj Domovini. Tako je Crkva na zemlji znak nebeskog Jeruzalema.[91]

118 Značenje ovog četverostrukog smisla dobro sažimlje srednjovjekovni dvostih:

Littera gesta docet, quid credas allegoria, Moralis quid agas, quo tendas anagogia. Slovo uči događaje, alegorija što vjerovati, Moral što činiti, anagogija kamo težiti.

119 “Tumači su pozvani da po tim pravilima rade na dubljem razumijevanju i izlaganju smisla Svetoga pisma da otud, kao iz pripravna proučavanja, sazre sud Crkve. Sve naime što je u svezi s tumačenjem Pisma podliježe konačno sudu Crkve, koja vrši božansko poslanje i službu čuvanja i tumačenja riječi Božje”.[92]

“Ego vero Evangelio non crederem, nisi me catholicae Ecclesiae commoveret auctoritas” – Ja ne bih vjerovao Evanđelju, kad me ne bi na to poticao autoritet Katoličke Crkve.[93]

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com
————————————————————————————————————————————–
[80]Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 12.
[81] Isto
[82] Usp. isto
[83] Usp. Lk 24,25-27.44-46
[84] Usp. Ps 22,15
[85] SV. TOMA AKVINSKI, Expositio in Psalmos, 21, 11. 
[86] “…secundum spiritualem sensum quem Spiritus donat Ecclesiae” -prema duhovnom smislu što ga Duh daje Crkvi – ORIGEN, Homiliae in Leviticum, 5, 5. 
[87] Usp. Rim 12,6
[88] SV. TOMA AKVINSKI, Summa theologiae, I, 1, 10, ad 1 
[89] Usp. 1 Kor 10,2
[90] Usp. Heb 3,1-4,11
[91] Usp. Otk 21,1-22,5
[92] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 12. 
[93] SV. AUGUSTIN, Contra epistulam Manichaei quam vocant fundamenti, 5, 6:PL 42, 176.