Sveta predaja i Sveto pismo

“Sveta predaja i Sveto pismo usko su dakle međusobno povezani i združeni. Oboje naime proistječe iz istog božanskog vrutka i na neki se način uzajamno hraneći k istom cilju smjera”. Oboje uprisutnjuje i čini u Crkvi plodnim Otajstvo Krista, koji je obećao da će ostati sa svojima “u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20).

Isus

“Bog je predobrostivo uredio da ono isto, što je objavio za spasenje svih naroda, ostane dovijeka neiskvareno i da se prenosi svim naraštajima”.[39]

Apostolska predaja

75 “Krist Gospodin, u kom se dovršuje sva objava Višnjeg Boga, dao je apostolima nalog da Evanđelje, – koje je, unaprijed obećano po prorocima, On sam ispunio i svojim ustima proglasio – propovijedaju svima kao vrelo svekolike spasonosne istine i moralnog reda uvodeći ih u zajedništvo božanskih darova”.[40]

Apostolsko propovijedanje…

76 Prema Gospodinovoj zapovijedi Evanđelje se prenosilo dvojako:

  • usmeno: “Apostoli su usmenim propovijedanjem, primjerima i ustanovama predali ono što su ili primili iz usta, drugovanja i djela Kristovih, ili naučili pod utjecajem Duha Svetoga”;
  • pismeno: “Apostoli i apostolski muževi (ljudi njihova kruga), nadahnuti istim Duhom Svetim, poruku su spasenja izrazili pismeno”.[41]

…nastavljeno po apostolskom nasljedstvu

77 “Da se Evanđelje u Crkvi bez prekida uščuva neiskvareno i živo, apostoli su kao nastavljače ostavili biskupe, predajući im svoje vlastito učiteljsko mjesto”.[42] “Apostolsko se propovijedanje, na osobit način izraženo u nadahnutim knjigama, moralo neprekinutim nastavljanjem sačuvati sve do dovršenja vremena”.[43]

78 To živo prenošenje zbiva se po Duhu Svetom i, ukoliko je zasebno od Svetoga pisma, mada s njime ipak najuže povezano, naziva se “Predajom”. Po njoj “Crkva u svom naučavanju, životu i bogoštovlju postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje”.[44] “Naučavanje Svetih Otaca svjedoči o životvornoj prisutnosti te Predaje: njezino se bogatstvo slijeva u djelovanje i u život Crkve vjernice i moliteljice”.[45]

79 Na taj način sebedarje što ga je Otac izvršio po svojoj Riječi u Duhu Svetome, ostaje prisutno i djelotvorno u Crkvi: “Bog, koji je jednoć progovorio, bez prekida razgovara sa Zaručnicom svoga ljubljenog Sina; i Duh Sveti, po kojem se živa riječ Evanđelja razliježe u Crkvi i po njoj u svijetu, uvodi svoje vjerne u svu istinu te čini da u njima obilno stanuje riječ Kristova”.[46]

Odnos između Predaje i Svetog pisma

Zajedničko vrelo…

80 “Sveta predaja i Sveto pismo usko su dakle međusobno povezani i združeni. Oboje naime proistječe iz istog božanskog vrutka i na neki se način uzajamno hraneći k istom cilju smjera”.[47] Oboje uprisutnjuje i čini u Crkvi plodnim Otajstvo Krista, koji je obećao da će ostati sa svojima “u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20).

…ali dva različita načina prenošenja

81 “Sveto pismo je Božja Riječ ukoliko je pod dahom Duha Svetog pismeno ustaljena”.

Sveta predaja čuva “Riječ Božju, koju Krist Gospodin i Duh Sveti povjeriše apostolima” te je prenosi “cjelovito njihovim nasljednicima da je oni – vođeni svjetlom Duha istine – svojim navješćivanjem vjerno čuvaju, izlazu i šire”.

82 Tako biva da Crkva, kojoj je povjereno prenošenje i tumačenje Objave, “svoju sigurnost o svim objavljenim stvarima ne crpi samo iz Svetoga pisma. Zato valja oboje (tj. Sveto pismo i Predaju) primati i častiti jednakim osjećajem pobožnosti i štovanja”.[48]

Apostolska predaja i crkvene predaje

83 Predaja (ili Tradicija), o kojoj ovdje govorimo, jest ona koja dolazi od Apostola i prenosi ono što su oni primili od naučavanja i primjera Isusova i što su naučili od Duha Svetoga. U stvari, prvi naraštaj kršćana nije još imao napisani Novi zavjet; a i sam Novi zavjet svjedoči o razvoju žive Predaje. Od te Predaje treba razlikovati teološke, disciplinske, liturgijske ili pobožne “predaje” (ili tradicije), koje su tijekom vremena nastale u mjesnim Crkvama. One predstavljaju posebne izražajne oblike velike Predaje prilagođene različitim mjestima i razdobljima. U svjetlu apostolske Predaje ove se “predaje” mogu čuvati, prilagođivati ili čak napustiti pod vodstvom crkvenog Učiteljstva.

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com
———————————————————————–
[39] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 7.
[40] II. Isto.
[41] Isto.
[42] Isto.
[43] Isto, 8.
[44] Isto.
[45] Isto.
[46] Isto.
[47] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 9.
[48] Isto.