Sveti Augustin Kanterberijski, apostol Engleske († 604/5)
O životu svetog Augustina, koji stoji na počecima pokrštavanja engleskoga naroda, prije njegova poslanstva u Englesku g. 596., ne znamo gotovo ništa osim jedne dragocjene pojedinosti da je bio “syncellus” sv. Grgura Velikoga. To znači da je skupa s njime stanovao u istom samostanu, vjerojatno u ćeliji odmah do njegove. Biti uz redovnika takvoga formata kakav je bio Grgur Veliki, jedan od četvorice zapadnih velikih Otaca, značilo je za Augustina, sigurno, veoma mnogo.
Kad je Grgur Veliki g. 590. postao papa, počeo je pomalo razmišljati o misijama na britanskom otoku među bjeloputim Anglima. Za tu veoma tešku i delikatnu misiju izabrao je Augustina. Na prvom putovanju Augustin, došavši u Galiju i čuvši ondje loše vijesti o zemlji i stanovnicima Velike Britanije, osjeti u duši strah i vrati se natrag u Rim. Papa Grgur Veliki nije htio da se odustane od te misije i zato je Augustina ohrabrio i ponovno na put poslao. Augustin je je o svom dolasku odmah obavijestio kentskoga kralja Etelberta. Taj vladar, još poganin, imao je za ženu kršćanku Bertu, franačku princezu. Ona je blagotvorno utjecala na svoga muža.
On primi veoma dobrohotno kršćanske misionare. Uvjerivši se da su ti misionari Božji ljudi, koji uče o pravome smislu života, vidjevši njihovu svetost i djela, i sam zatraži da bude što bolje poučen u vjeri i napokon kršten. Etelbert je postavši kršćanin, postao i velikim zaštitnikom i promicateljem kršćanstva u svojoj kraljevini. Djelo je sv. Augustina i njegovih suradnika napredovalo a on je postao biskupom. U želji da se Crkva u Engleskoj što bolje ukorijeni i proširi, Augustinu je kao metropoliti Papa naložio da osnuje dva metropolitanska sjedišta. Svetac je osnovao prvo sjedište u Canterburyju, a drugo u Yorku.
Duhovni otac engleske Crkve, sveti Augustin, biskup, je 26. svibnja 604. ili 605. u Gospodinu preminuo. Sahranjen je u opatskoj crkvi Sv. Petra i Pavla uz kentskoga kralja.