Krvavi Uskrs na Plitvicama događaj je kojim su 31. ožujka 1991. godine i službeno počeli sukobi između pobunjenih Srba i vlasti netom osamostaljene Republike Hrvatske koji će eskalirati u velikosrpsku agresiju na Hrvatske zemlje, Domovinski rat 1991. – 1995. Ovaj događaj se, uz “balvan – revoluciju” 17. kolovoza 1990. (blokadu hrvatskih cesta prema Kninu od strane domaćih Srba i milicajaca pristiglih iz Srbije) i utakmicu Dinamo – Zvezda 13. svibnja iste godine smatra jednim od tri datuma kada se zahuktala velikosrpska agresija na RH, koja je prouzročila najkrvaviji rat u Europi nakon svjetskih sukoba i nesreću stotina tisuća Hrvata.
Ovaj sukob započeo je kada su krajem ožujka vlasti tzv. SAO (“srpske autonomne oblasti”) Krajine zauzele čuveni hrvatski Nacionalni Park Plitvička Jezera i počeli prijetiti turistima i hrvatskome stanovništvu toga kraja. Redarstvenici MUP-a Republike Hrvatske brzo su reagirali i sukobili se sa (od JNA dobro naoružanim) četničkim teroristima. Redarstvenici MUP-a RH upali su u zasjedu pobunjenih Srba kod Plitvica, pri čemu je s hrvatske strane poginuo mladi Josip Jović iz Aržana.
Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi. Naime, poginuo je hrvatski policajac Josip Jović, a sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života. No, preminuo je na putu do bolnice.
Dvadesetdvogodišnji Josip Jović bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu.
Izvor: narod.hr/sloboda.hr